Historičar iz Zagreba Hrvoje Klasić dokazani je prijatelj Bosne i Hercegovine, autor vrhunskih dokumentaraca koji govore o zajedničkoj historiji naroda s ovih prostora. Govorio je Klasić za Raport o mnogim temama, uključujući najnoviju ofanzivu desnice u Hrvatskoj, koja se ilustruje, a što je najvidljivije, kroz postupke raznih braniteljskih udruženja kojima ponovo smeta “agresija s istoka”, makar se radilo o potpuno benignim muzičkim ili drugim umjetničkim performansima.
“Možda će vas začuditi odgovor, ali Hrvatska je od drugih zemalja zapadnog Balkana u puno stvari miljama daleko, dakle od Bosne na istok, u političkom, pravosudnom, medijskom smislu… Što se tiče ovog sada ‘desničarenja’, nažalost, tu je Hrvatska u trendu s Evropom, ali, što je zanimljivo, Hrvatska je, u stvari, najmanji problem u Evropskoj uniji. Na primjer, u odnosu na Njemačku, Italiju, Austriju, Nizozemsku… Hrvatska nema desnu stranku koja bi u saboru ili među biračima, imala bilo kakav utjecaj. Proučavao sam rezultate lokalnih izbora koji su bili proljetos, birača ljevice i birača desnice je otprilike podjednako, pri čemu je broj birača ljevice porastao daleko više. Ali, zbog izbornog sistema ispalo je da je HDZ veliki pobjednik, a ustvari to uopće nije tako”, kaže Klasić.
A zašto se baš sad dešava to što se dešava, odnosno izljevi desničarskog ekstremiza, Klasić dovodi to u vezu s problemima u dijelu braniteljske populacije koja s vremena na vrijeme želi pokazati da je još uvijek prisutna.
“I to su uglavnom ljudi koji se poslije rata nisu uspjeli ostvariti kako je to bilo za očekivati. Tu se vrti nekoliko desetina ljudi na takvim protestima. Hoću reći, u ratu je sudjelovalo nekoliko stotina hiljada ljudi, dakle ne govorimo mi o braniteljima, nego o onima koji očito se nisu uspjeli snaći u toj cijeloj situaciji nakon 1995. godine. Oni nekako žele pokazati ‘evo još smo tu, još smo bitni’ i to pokazuju na potpuno pogrešan način. Ili, ako hoćete, to pokazuju na potpuno isti način kako su to pokazivali partizanski borci 20 godina nakon rata, kada su smatrali da ih niko više ništa ne pita, a oni su smatrali da ih se treba pitati za sve. Kao što ih se pitalo na Sutjesci i Neretvi, tako ih je trebalo pitati i koje filmove gledati i koju muziku slušati”, objašnjava Klasić.
Dodaje da je u ovom slučaju glavna odgovornost u HDZ-u, konstatirajući da “nije Hrvatska skrenula udesno, ali je HDZ skrenuo udesno”.
“Očito su shvatili da im već godinama otpadnici od HDZ-a uzimaju najekstremnije desno biračko tijelo, od Ivića Pašalić i Zlatka Hasanbegovića preko Miroslava Škore do Ivana Penave. Sada su očito i oni shvatili ‘hajmo i mi malo zaoštriti retoriku, pokazati da smo i mi desno'”, kaže Klasić, koji tvrdi da smo sada došli u pomalo licemjernu situaciju.
“Plenković, Jandroković, Božinović… sve su to nekakvi pripadnici zlatne komunističke mladeži čiji su roditelji bili visoko u jugoslavenskom socijalističkom establišmentu. A oni sad govore zločinačkom komunističkom režimu prema Hrvata i oni sada brane Domovinski rat, a nijedan od njih nije sudjelovao u Domovinskom ratu. To je vrlo licemjerno, ali nažalost, to je dio nekakve političke agende”, ističe Klasić.
Izgubi kontrolu
Imena koja je Klasić nabrojao jesu perjanice HDZ-a, ključni ljudi u hrvatskoj vlasti. A šta je sa njima politički suprotstavljenim Zoranom Milanovićem, aktuelnim predsjednikom Hrvatske? Nije malo onih koji će reći kako bivši šef SDP-a Hrvatske, kad je odnos prema Bosni i Hercegovini u pitanju, nije isti čovjek od prije desetak godina.
“To je veoma zanimljivo. On je jedan od najtalentiranijih, a ja bi se usudio reći i apsolutno najobrazovanijih političara na ovim prostorima, ali je vrlo neuhvatljiv. Tako nekad i sam izgubi kontrolu nad onim što želi ili treba reći. Problem je u tome što se on zaista ne želi nikome svidjeti, zato izaziva u isto vrijeme kod istih ljudi i pozitivne i negativne emocije”, kaže Klasić.
Kao primjer navodi reakciju jednog njegovog prijatelja iz Sarajeva na Milanovićeve izjave:
“Taj moj prijatelj ga je jako kritizirao zbog njegove izjave o ‘sapunu’ i tako dalje, ali mu nakon izjava o Palestini sve oprašta i kaže ‘on je moj predsjednik’. Sa Zoranom Milanovićev vam je tako, on nema nikakvu političku agendu, da će on promišljati kome će se svidjeti. Ne, on ‘što na umu, to na drumu’. Mnogima se neće svidjeti, ali on nije nacionalista, nije korumpiran. On ima stavove s kojima se i ja često ne slažem ali barem, eto, znate da će biti iskren, neće biti licemjeran. Ja se ne slažem s njegovim stavovima oko Ukrajine, ali s puno drugih se slažem. Nikad ne bih govorio kao on, mislim da je njegov način često vrlo konfliktan, izaziva sukobe… Ali, opet, evo, i kao takav je na zadnjim izborima porazio desnicu kao niko nikad u historiji Hrvatske”, smatra Klasić.
Potom je iznio svoje viđenje odnosa Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
“Gledajte, nisam Hrvat iz BiH i nezahvalno se stavljati u nečiju kožu. Neko u BiH će vjerovatno reći da oni pretjeruju oko nekih problema, ali očito ima Hrvata iz BiH, a koji nisu iz HDZ-a, a koji nisu najzadovoljniji položajem, posebno u onim sredinama u kojima su vjerovatno manjina u odnosu na Bošnjake, kao što sam siguran da postoje Bonšaci koji nisu zadovoljni u sredinama u kojima su Hrvati u većini. Ovo s tim izbornim zakonom, ne vidim zašto se ne bi trebalo rješavati ako postoji neki veliki problem i ako to Hrvate u BiH, ili barem većinu, smeta, da mogu biti izabrani ljudi za koje ne glasaju predstavnici hrvatskog naroda nego ostali”, kaže Klasić.
No, uz ovu izjavu veže jednu veliku napomenu i vlastitu ogradu:
“Ja uopće ne mogu shvatiti zašto je ljudima toliko nacionalno bitno i, posebno, zašto im je prilikom izbora čelnih ljudi bitno kakve je ko nacije, a ne koliko je ko sposoban. Međutim, očito je mogima to bitno. I ako je to ljudima bitno, onda treba naći nekakav kompromis”.
S tog aspekta, angažman Hrvatske mu je logičan kao jedne od potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma i države koja brine o Hrvatima, između ostalog i onima koji žive u BiH.
“Međutim, Hrvatska je u principu pošten partner na način da ne želi nikakvo razbijanje BiH, ne želi pripajanje teritorije, ne želi separaciju… S druge strane, HDZ BiH i HDZ Hrvatske, kad poredimo odnose Srba u RS i Srba u Srbiji, nešto su potpuno drugačije. Milorad Dodik je je na svakom važnijem skupu uz Aleksandra Vučića, ali Dragana Čovića nema na taj nekakav način u Zagrebu. I ne vjerujem da HDZ iz Zagreba nešto značajnije utječe na HDZ u Mostaru. Ti odnosi sa BiH sigurno mogu biti bolji, ali mislim da nisu toliko loši i da priča oko Izbornog zakona ne bi trebala ugroziti odnose Bošnjaka i Hrvata”, stav je Klasića.
Naravno, govoriti o situaciji u BiH i Hrvatskoj, nemoguće je odvojiti od dešavanja u Srbiji koja često pokušava svoje vlastiti nered prebaciti u komšijsko dvorište.
Rusija na Balkanu
“Srbija je, to već godinama ponavljam, Rusija na Balkanu. Režim Aleksandara Vučića u potpunosti kopira najnedemokratskiji režim na području Evrope, a to je ruski. Vučić krši sve ustavne ovlasti predsjednika države. On je apsolutni gospodar i političkog i ekonomskog i političkog prostora u Srbiji. U principu, to je autokratski režim. Mislim da je to jedina država u Evropi gdje je jedna stranka na vlasti u svim gradovima. I to čak nije režim jedne stranke već jednog čovjeka. To je zaprepašćujuće”, kaže Klasić.
Naglašava da su studentski protesti ipak počeli nagrizati Vučićevu vladavinu.
“Protesti nisu u zamahu u kakvom su bili prije nekoliko mjeseci, ali su se u njih u međuvremenu uključili i građani. Mislim da će jesen, kako dolazi, biti sve burnija. Slažem se da nedostaje politička artikulacija studentskih protesta. Uostalom, to su mladi ljudi koji su se pobunili protiv nečega što im smeta, ali oni ne moraju, i zašto bi, imali rješenja za tako duboku političku krizu”, kaže Klasić.
Govoreći o političkoj opoziciji u Srbiji, naglašava da tu ima vrijednih, sposobnih i važnih ljudi za demokratiju, ali i onih koji su kompromitirani na razne načine.
Ne mogu jedni bez drugih
“Mislim da opozicija bez studenata, a ni studenti bez opozicije, ne mogu pobijediti Vučića. Bez obzira koliko jaki bili protesti, Vučića, takav je moj utisak, i dalje podržava prevelik broj ljudi. Neće to biti lako. Preduvjet su izbori, pošteni, ali to niko ne može očekivati u ovom trenutku. Poštenih izbora i poštene tranzicije vlasti neće biti bez aktivnije uloge Evrope i Amerike”, smatra naš sagovornik.
Kaže da ne zna za slučaj kada je neki autokratski režim, korumpirani, napustio pozicije moći samo tako, “mirnim putem, tako što su shvatili da je u interesu države i naroda da povuku”.
“Ne samo da bi se odrekli moći i miliona eura, nego pad vlasti bi značio potencijalno krivično gonjenje, jer iza tog gomilanja miliona sigurno ne stoji transparentno poslovanje i poštena zarada. Puno je razloga zašto ljudi iz Srpske napredne stranke ne bi htjeli prepustiti vlast. A tu su i ego i taština Vučića koji zaista smatra da ima ulogu cara u Srbiji, a kad ljudi ne vide društvene interese ispred sebe, stavljaju sebe ispred države. Vučić Srbiju poistovjećuje sa sobom, poistovjećuje se i sa nacijom i sa narodom i sa građanima, i smatra da je njegov pad i pad nacije. I to vam je onda spirala koju je vrlo teško mirnim i demokratskim putem riješiti”, kaže Klasić.
Zbog načina na koji se sve dešava on ne isključuje, nažalost, čak i neke tragičnije sukobe.
“Ja to ne želim, želim da se Srbija transformira u demokratsko društvo najmirnijim mogućim putem, ali bojim se da to neće ići”, zabrinut je Klasić.
Još se koprca
Vučićev partner u BiH Milorad Dodik, s druge strane, već je, barem formalno, politički otpisan, jer mu je sudskim putem oduzet mandat predsjednika Republike Srpske, ali on se još uvijek koprca, pokušavajući na sve načine opstati na vlasti u RS.
“Uvijek sam govorio da mi je žao što je cijela priča svedena na jednog čovjeka – Milorada Dodika. On je dokazao da je nedemokratski političar, da je vulgaran, sklon kojekakvim prijetnjama i novinarima i političarima, još nije dokazano i da je korumpiran, jer to sudski nije dokazano. Međutim, Dodik nije usamljen u cijeloj toj priči i to je ono što uporno govorim kad me pitaju o budućnosti BiH. OK, on će na ovaj ili onaj način postati politička prošlost. Neće ni Trump ni Putin zbog njega vaditi nuklearno oružje ili se založiti za njega, niti se RS može odvojiti i živjeti sama ili se spojiti sa Srbijom. To se neće sigurno dogoditi”, kaže Klasić.
Međutim, njega mnogo više brine nešto drugo.
“Puno više me muči koliko je ljudi koji ne dijele stavove Dodika, koji se ne slažu s njim što se tiče vulgarnosti, arogancije, korupcije… ali koji možda dijele njegove stavove o budućnosti BiH, ili oko budućnosti RS. Napravit ću sad jednu paralelu – ima puno ljudi koji u Dodiku vide, govorim o Srbima u RS, jednu bahatu osobu, ali me to podsjeća na priče iz devedesetih ‘da nisu Srbi protiv Miloševića zato što je vodio ratove, nego što ih je izgubio’. Tako je i ovdje. Mislim da nije to da se mnogi ne slažu s Dodikovim stavovima o BiH, RS, Srbiji… nego se ne slažu s njegovim stilom, javnim govor, uvredama i tako dalje. Volio bih da me demantiraju građani i pokažu u budućnosti, bez Dodika, da BiH smatraju svojom domovinom, i da im ne pada na pamet odvajanje od BiH i spajanje sa Srbijom. Ne bi on mogao biti sam na vlasti da ipak nema podršku dijela javnosti. I neki opozicioni političari imali su skandalozne izjave o prošlosti, četnicima i bojim se da situacija u BiH neće biti riješena odlaskom Dodika, bilo da taj odlazak bude milom ili silom”, zaključio je Klasić.
(Raport)