Četiri selektora prije Sergeja Barbareza promijenila su se u brzom roku. Nakon Ivajla Peteva u godini dana na klupi BiH sjedili su još Faruk Hadžibegić, Meho Kodro i Savo Milošević.
Svi oni danas su bez trenerskog angažmana. To što neki treneri nemaju angažman i ne mora nužno govoriti o njihovom kvalitetu ili nekvalitetu – jer su ta mjesta uveliko ovisna o vezama agenata i klubova, ali je svakako zanimljivo pogledati kako su se snašli nakon vođenja Zmajeva.
Savo Milošević je pet mjeseci poslije BiH preuzeo Partizan u kojem je ostao osam mečeva. Pauzirao je potom dva mjeseca, a onda sjeo na klupu iranskog drugoligaša FC Nassaji Mazandaran – tamo je ostao 10 utakmica.
Meho Kodro nakon BiH nije radio kao trener. Kasnije se angažovao u Veležu kao stručni savjetnik.
Ni Faruk Hadžibegić nije radio nakon klupe BiH.
Ivajlo Petev je najviše radio nakon BiH. Vodio je Ludogorets u 39 utakmica, pa Craiovu u 20 utakmica, a kraće je ostao emiratskom koji je vodio u šest mečeva. Petev je nakon BiH nastavio uzlaznom putanjom. Poslije izvlačenja Zmajeva iz krize i prvog mjesta u grupi u Ligi Nacija, sa Ludogoretsom je bio prvak i osvajač Kupa Bugarske.
Nesvakidašnja strategija FS BiH da promijeni četiri selektora sasvim očekivano srozala je reprezentaciju BiH na najniže grane, a teški neprofesionalizam kulminirao je kada su Zmajevi 2022. godine ostali bez prijateljskih utakmica zbog navodnog pokušaja dogovaranja utakmice protiv Rusije.
Odluka Saveza da na čelo reprezentacije postavi stručni štab koji ima širinu u smislu fudbalskog i organizacijskog kapaciteta pokazala se kao dobra odluka – Zmajevi od Bosne stabilizovali su se, te napreduju iz utakmice u utakmicu.