„Mete Irana su sve zemlje u njegovom okruženju, uključujući i one koje su bile dugogodišnji posrednici u postizanju dogovora, prije svega sa SAD-om, ali i s drugim zapadnim državama u kontekstu njihova nuklearnog programa, pogotovo Katar. To nije dobra poruka i govori o naravi režima. Ciljane su i zemlje koje su zabranile uporabu svojega zračnog prostora za napad na Iran. Iranski dron je pogodio i britansku bazu na Cipru, što ne znači da je napadnuta EU jer je ta baza pod suverenitetom Velike Britanije”, kaže u Briefingu vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić koji smatra da postoji potencijal daljnjeg širenja rata.
„Međutim, kakva je mogućnost djelovanja Irana prema drugima? Ima nešto balističkog potencijala koji može dobaciti do jednog dijela Europe i eventualno postoje iranski teroristi, spavači, na tlu Europe, što je jako upitno s obzirom na to da je iranska dijaspora na Zapadu, uglavnom po europskim gradovima, slavila nakon ubojstva ajatolaha. Europa može biti pošteđena bojazni da rat u vojnom smislu ide prema nama, no u ekonomskom smislu to je druga priča. Energenti su već poskupjeli. Ne znam je li uopće prema Europi krenuo koji LNG-tanker”, ističe Avdagić.
Prema njegovim riječima, pitanje je hoće li na svim tržištima biti dovoljno nafte i plina ako ovo potraje više od mjesec dana i postane dugogodišnja kriza bez rješavanja plovnih putova, odnosno ako ne bude rješenja i Iran proglasi pobjedu te kaže da je ratovao sam protiv svih.
„U tom slučaju će se u Americi razgovarati o tome je li savezništvo s Izraelom ikada bilo dobro i treba li ga nastaviti. Izrael bi bio u opasnosti da ostane bez svojega ključnog saveznika i patrona. S druge strane, postoji i varijanta da se iranski režim slomi, što je jako teško u kratkom vremenu od nekoliko tjedana. U tom slučaju bi položaj Amerike i predsjednika Donalda Trumpa dobio novu auru i Amerika bi učvrstila svoj položaj te nitko više ne bi govorio o zamjeni dolara kao svjetske valute niti propitivao američke interese. Čak ni Kina. Ako SAD preuzme kontrolu nad iranskim naftno-plinskim resursima, dolazi u poziciju da više nisu samo carine metoda pritiska na Kinu nego i energenti. Kina ih nema dovoljno da nadomjesti i Venezuelu i Iran jer nisu sagrađeni cjevovodi koji bi omogućili Kini da bude isključivo ovisna o Rusiji”, objašnjava Avdagić.
„Za većinu iranske populacije jedini je vrhovni vođa kojeg zna onaj koji je ubijen. I kada su Iranci dizali pobune, one nisu bile usmjerene na način da se napravi nova revolucija. To je revolucionarno društvo koje konstantno promiče svoje ideje. Islamska revolucija se tamo njeguje kao ideja iz koje je sve poteklo. Bilo kakav politički faktor mora biti odobren od vrhovnog vođe. Oporba je vrlo stidljiva. Oporbenih disidenata je puno, ali Pahlavija se ne može nuditi kao alternativu”, govori Avdagić, kojem vrlo problematično zvuči ideja da SAD naoružava iranske Kurde kako bi oni krenuli u pobunu protiv režima.
Kurdi, otkriva, u Iranu čine oko 10 posto stanovništva, a Revolucionarna garda ima potencijal od oko 600.000 ljudi.
„Je li takve snage moguće skupiti među kurdskim stanovništvom? Amerikanci su otišli iz Iraka i zbog toga što je Iran potpomagao otpor SAD-u u Iraku. Trump je rekao da je bio voljan razgovarati s nekima novima u Iranu, ali su ih eliminirali. Ako je cilj unijeti sistemski kaos i stvoriti dugotrajni rat koji će sam po sebi slabiti Iran, takva računica nije dobra ni za koga”, naglašava Avdagić, napominjući da Amerika i Izrael ne kriju da žele ubiti i novog iranskog vrhovnog vođu kao i preostale čelne ljude u toj državi.
„Ključni ideolozi u Rusiji nisu zadovoljni ovim što se događa. Pokazuje se da partneri Kine i Rusije ne mogu računati na njihovu podršku. Kina želi na one s kojima surađuje imati trgovinski utjecaj, no Rusija se prezentirala brojnim zemljama kao strateški partner, a te zemlje od nje nemaju pomoć”, kaže Avdagić i potvrđuje da u ovom trenutku ne postoji nijedna zemlja koja bi bila spremna vojno i financijski pomoći Iranu.