Politički i vojni čelnici u Izraelu iskoristili su mnoge ratove koje su vodili za pridobivanje birača i da se predstave kao zaštitnici i branitelji sigurnosti svoje tvorevine. To ih je navelo da započnu brojne ratove neposredno prije održavanja izbora, kako bi zadržali momentum koji rat ostavlja u svijesti izraelskog glasača.
Izraelski glasač naginje političarima koji imaju surovu vojnu prošlost i koji su vodili ratove i ubijali “pagane”. Ariel Sharon, general i istaknuti političar, ostvario je uvjerljivu pobjedu na izborima 2001. godine, nekoliko mjeseci nakon što je upao u dvorište džamije Al-Aksa, što je dovelo do izbijanja narodnog ustanka, u kojem su mnogi Palestinci izgubili živote.
Također, pojedini su nastojali voditi ratove kako bi pobjegli od optužbi za korupciju koje im se stavljaju na teret ili da se riješe protivnika unutar svoje stranke. Međutim, neke računice koje su pravili ovi političari nisu se slagale s računicama biračkog tijela. Prolivena palestinska krv nije im otvorila put za novi predsjednički mandat, već razlog da okončaju političku karijeru i napuste javni život. Od 2001. godine održano je deset parlamentarnih izbora, a u sedam slučajeva su im prethodili ratovi ili vojne operacije.
Izbori 2000.
Ariel Sharon je 28. septembra 2000. želio skrenuti pažnju na sebe kako bi ostao vođa stranke Likud protiv Benjamina Netanyahua i svog suparnika, tadašnjeg premijera Ehuda Baraka. Zbog toga je pod policijskom pratnjom upao u Haram al-Sharif (Brdo hrama), nakon čega je izbila Intifada al-Aksa.
Nekoliko mjeseci nakon izbijanja Intifade, tačnije 6. februara 2001. godine, izraelski glasači su nagradili Sharona za ono što je učinio. Pobijedio je svog rivala Baraka na izborima s velikom razlikom i postao je premijer.
Izbori 2008
Kako bi izbjegao istrage o korupciji, koje nisu prestajale tokom njegovog premijerskog mandata, i nakon što se obruč oko njega počeo stezati, Ehud Olmert je pribjegao ratu, koji je postao čarobni štapić Izraela za bijeg naprijed. Operacija ”Lijevano olovo”, koja je trajala 23 dana, dogodila se samo šest sedmica prije održavanja općih parlamentarnih izbora za Knesset. U operaciji je ubijeno više od 1430 Palestinaca, uključujući više od 400 djece i 240 žena, dok je više od 5400 osoba ranjeno.
Izraelski okupatori su koristili međunarodno zabranjeno oružje, poput bijelog fosfora i osiromašenog uranija, a ispaljeno je više od hiljadu tona eksplozivnih sredstava. Međutim, to mu nije bio od pomoći, pa je podnio ostavku na dužnost predsjednika stranke. Njegov suparnik Netanyahu je odnio pobjedu 24. februara 2009. godine.
Izbori 2012.
Rat iz 2012. godine dogodio se devet mjeseci prije prijevremenih izbora. Tadašnji premijer Benjamin Netanyahu pomjerio je datum izbora u pokušaju da sačuva svoju poziciju, jer Knesset nije usvojio budžet. Netanyahu se plašio da će doći do zaoštravanja odnosa s američkom administracijom prije izbora, što bi moglo utjecati na njegove šanse za pobjedu.
Rat je trajao osam dana, a u ovoj agresiji je ubijeno oko 180 Palestinaca, uključujući 42 djece i 11 žena, a oko 1.300 ih je ranjeno. Netanyahu je pobijedio na izborima za Knesset, koji su održani 22. januara 2013. godine, i nastavio voditi vladu.
Izbori 2014.
Knesset je izglasao samoraspuštanje u pripremi za prijevremene opće izbore 17. marta 2015. godine, nakon što je budžetska kriza potaknula izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da smijeni dvojicu ministara, ministra finansija Yaira Lapida i ministricu pravosuđa Tzipi Livni.
Mjesecima prije toga, Netanyahu je pokrenuo svoj rat protiv Gaze i nazvao ga “Zaštitnim rubom”. Snage palestinskog otpora odgovorile su na to bitkom Al-Asef al-Makul (Pojedene stabljike). Sukob je trajao 51 dan, tokom kojeg je okupatorska vojska izvela više od 60 hiljada napada na Pojas Gaze.
Rat je ostavio iza sebe 2.322 poginulih i 11.000 ranjenih. Izrael je počinio masakre nad 144 porodice, a ubijeno je 68 izraelskih vojnika i četiri civila, dok je 2.522 Izraelaca ranjeno, među kojima i 740 vojnika. U predizbornoj kampanji, Netanyahu je naglasio da “postoji samo jedno pitanje o kojem se treba odlučiti na ovim izborima: Ko vodi zemlju suočenu s radikalnim islamskim terorizmom i iranskim ambicijama za nuklearnim oružjem?”
Prijevremeni izbori su održani 17. marta 2015. godine i na njima je ponovno pobijedio Netanyahu.
Izbori 2019.
Za razliku od drugih ratova, ova bitka se odvijala dva mjeseca nakon izbora, ali je u tom razdoblju došlo do krize koja je pogodila Netanyahua. Članovi njegove stranke prozvali su ga “kraljem Izraela”, jer po drugi put nije uspio formirati vladu zbog podjela među izraelskom desnicom i pravne krize kao posljedica njegovog suočavanja s optužbama za korupciju. Agresiju je vidio kao izlaz iz političkog i pravnog ćorsokaka.
Ova bitka je također doprinijela jačanju njegove pozicije unutar stranke, jer se u februaru uspio riješiti svojih stranačkih protivnika. Ujutro 12. novembra 2019. godine, stanovnike Gaze probudio je zvuk eksplozije projektila ispaljenog iz izraelske bespilotne letjelice koji je gađao Bahaa Abu al-Atta, komandanta sjeverne regije Brigada Al-Quds (vojnog krila Islamskog džihada) u Gazi, dok je bio u svom stanu u četvrti Shejaiya na istoku Gaze. U napadu je poginula i njegova supruga.
Pokret Islamski džihad je odgovorio na ovaj atentat vojnom operacijom koja je trajala nekoliko dana, a nazvao ju je bitka “Osvit zore” u kojoj je ispaljeno stotine raketa na izraelske položaje i gradove. Netanyahuov položaj unutar vladajuće koalicije je ojačan, a odgođeno je i razmatranje slučajeva za koje se teretio.
Izbori 2021.
Kriza s kojom se Netanyahu suočavao na domaćem terenu se nastavila, budući da nije bio u stanju formirati koalicijsku vladu koja bi vodila sljedeću fazu. Zatim je zaustavljeno krivično gonjenje Netanyahua pod optužbom za korupciju, pa je radio na pridobivanju ekstremne desnice dopuštajući doseljenicima da uđu u Al-Aksu i da tamo obavljaju svoje vjerske obrede. Uslijedili su i brojni sukobi između Palestinaca i izraelske vojske i policije koja je štitila doseljenike. Doseljenici su također preuzeli domove Palestinaca nastanjenih u Jerusalemu u četvrti Sheikh Jarrah.
To su potvrdili i mnogi izraelski analitičari, rekavši da je taj rat bio važan čimbenik, barem privremeno, da se spriječi “rušenje Netanyahua”, nakon što je savez opozicionog čelnika Yaira Lapida, čelnika stranke Yesh Atid (Ima budućnosti) i Naftalija Bennetta, vođe stranke Yamina (Desno), gotovo uspio u tome.
U toj bici, koju je pokrenuo palestinski otpor s ciljem da odbrani Al-Aksu i Jerusalem, ispaljeno je više od četiri hiljade projektila na položaje i gradove u Izraelu, a neki od njih su imali domet veći od 250 kilometara. Na meti se našao i aerodrom Ramon. Prema izraelskim izvorima, ubijeno je 12 i ranjeno 330 Izraelaca.
U ratu je poginulo i oko 250 Palestinaca, a više od pet hiljada ih je ranjeno. Izrael je bombardirao i kompleks stambenih višespratnica, saopćivši da je uništeno oko 100 kilometara tunela u Gazi nakon borbe koja je trajala jedanaest dana. Netanyahu je pokušao formirati vladu s ekstremnom desnicom, te je izvukao tepih ispod nogu Naftaliju Bennettu i Yairu Lapidu. Međutim, njegovi napori da formira koaliciju kojom bi vodio vladu su propali, a Bennett je preuzeo dužnost premijera.
Izbori 2022.
Ovaj rat je uslijedio nekoliko mjeseci prije izraelskih izbora zakazanih za 1. novembar 2022. godine, kako bi poslužio ličnoj agendi i ostvario stranačka postignuća za privremenu vladu i njenog šefa Yaira Lapida i ministra odbrane Bennyja Gantza, koji se spremaju za izbore za Knesset. Na ovaj način su pokušali ostvariti uspjehe kojima bi osvojili birače, što bi im pomoglo u natjecanju za ponovni povratak u vladu.
Rat je započeo atentatom koji je Izrael izveo na komandanta sjeverne regije Brigada Al-Quds (vojni ogranak pokreta Islamski džihad) u Gazi, Taysira Al-Jabarija. Atentat je uslijedio u vrijeme nastojanja Egipta da spriječi pogoršanje situacije, nakon što je Izrael uhapsio Bassama al-Saadija, istaknutog vođu pokreta Islamski džihad u Jeninu na Zapadnoj obali.
Nakon završetka operacije, koja je trajala oko tri dana, anketa koju je proveo izraelski Kanal 12, prva nakon nedavne agresije na Gazu, pokazala je da je većina Izraelaca zadovoljna učinkom Gantza i Lapida tokom agresije na Gazu. Prema anketi, 68 posto ispitanika je izjavilo da su zadovoljni Lapidom, u odnosu na 73 posto za Gantza. Međutim, anketa je pokazala da se nije promijenio broj mjesta koje bi osvojili u Knessetu, pa bi tako Likud dobio 34 mjesta, Lapid 24, a Gantz 12, dok su rezultati za blokove ostali isti: 59 mjesta za desnicu i 55 za ljevicu.
Piše: Davud Suleiman (Al Jazzera Balkans)
