Da svojevrsna kriza trese mostarski Velež jasno je sada i onim koji površno prate fudbal. Neki čudan splet objektivnih i subjektivnih okolnosti doveo je do skoro incidentne situacije nakon jučerašnje utakmice sa Goškom, ali i nove ostavke direktora Džemila Šoše. Kažemo nove, obzirom da je Šoše i prije podnosio ostavku, koja bi bila povučena.
– “Dragi Veležovci, poštovani članovi, navijači i prijatelji Rođenih, ovim putem želim Vas obavjestiti o svojoj odluci da podnesem ostavku na poziciju direktora FK Velež Mostar. Naime, smatram da je potrebno da neko preuzme odgovornost za evidentnu rezultatsku krizu i određene probleme u samom funkcionisanju našeg kluba, a također smatram da, po prirodi stvari, najveća odgovornost leži upravo na meni kao direktoru FK Velež Mostar. O ovoj svojoj odluci i njenim razlozima obavijestio sam i članove UO FK Velež”, rekao je između ostalog Šoše u svojoj ostavci.
Šta je problem Veleža ?
No, daleko do toga da je direktor Veleža jedini kriv za krizu rezultata. Ustvari on je kriv onoliko koliko je bio zaslužan i za uspjeh, pošto je prirodno da kada djeliš uspjehe, djeliš i ne uspjehe. Pitanje je koliko ostavka direktora realno može promjeniti trenutnu situaciju.
A ona je dosta kompleksna. Činjenica, vidljiva i najvećem laiku jeste da Velež jako loše igra. Opet, činjenica jeste da je Velež kao svojevrsna “fudbalska bolnica”. Stručni štab jučer nije mogao računati na Radovca, Blagojevića, Halilovića, tri igrača oko kojeg se inače gradi “kreativni” segment igre Veleža. Na to treba dodati da u kombinaciji su napola roviti Ovčina i Džanković, koji je opet važan jer spada u onu U21 kategoriju. Od nedavno je povrijeđen i Bajrić, ali njega je dosta uspješno zamijenio Kvakić, tako da, barem na tom dijelu, nije bilo nekih turbulencija.
Velež je u Evropi naletio na rivala, kojeg je vjerovatno svaki ljubitelj fudbala podcjenio, a Maltežani ne samo da su izbacili Veleža, nego i Levskog i večeras u play ofu igraju sa Partizanom. Ustvari igraju tamo gdje Velež, iako je imao odlično evropsko prošlo ljeto, nije ni došao. Dakle, naše tradicionalno podcjenjivanje je bilo bez ikakvog argumenta.
Prelazni rok
Vječna tema je prelazni rok. Kada ima rezultata onda idu hvalospjevi, a kada nema onda niko ne valja. Istina je vjerovatno uvijek u sredini. Velež je ljetos ostao bez Brandao, Radovića, a sa posudba su otišli Peco i Salčin. U statusu pojačanja dovedeni su stoper Ikić, bek Pavić, Halilović, Blagojević te napadač Pantelić, kao i dva mlada igrača Muminović i Kvakić. Ako izuzmemo Halilovića i Blagojevića koji su povrijeđeni, dojam je da su svi igrači koji su došli zaista pojačali ekipu. Međutim, jasno je i da nema igre, što se osjeti na rezultatima.
Zbog toga se postavlja pitanje, zbog čega Anđušić, Vehabović, Zaimović, Ćosić, Dejanović, Pršeš su prilično van forme i daleko od svojih odličnih izdanja. Prolaznu ocjenu mogu dobiti tek Zeljković, te borbeni Hasanović, za kojeg se zna da malo toga doprinosi u ofanzivnijem dijelu ekipe.
Ipak najviše “strelica nezadovoljstva” upućeno je prema treneru Amaru Osimu. Ovaj sarajevski trener sigurno je daleko od toga da ga se može zvati neznalicom u fudbalu. Iza njega stoje rezultati. No čini se da mu je, za vrijeme njegovog boravka u Mostaru, najveći neprijatelj on sam sebi. Poznato je da Osim ima arogantni stav, ponekad podjenjivački, a vječno temperamenta mostarska publika to ne trpi. I tu od početka stvari nisu “kliknule”. Zbog toga se i postavlja pitanje šta ostavka direktora može pomoći ?
Možda je direktor pogriješio oko angažovanja trenera, mada poznato je da sve prijedloge uvijek aminuje Upravni odbor, pa zbog toga ne može Šoše biti jedini krivac. Podjednako je kriv i Upravni odbor. Međutim, i greške su sastavni dio posla i ne treba ih shvatati tragično. Mnogo važnije pitanje je kako ih eliminisati. Stvorena je jako loša atmosfera i teško je očekivati napredak u atmosferi kada izostaje podrška. Logičnije pitanje se nameće promjena trenera. Veležu je jednostavno potrebna promjena atmosfere. Osim nije loš trener, ali očito je nije se kliknulo.