Svako od nas voli i treba da ima vrijeme samo za sebe, u kojem će raditi ono što voli, uživati, odmarati i sl. Nekome je to uživanje u kućnom ambijentu uz film, seriju, utakmicu i sl., drugima je to šetnja, čitanje, vožnja biciklom, a za Irmu Kristić iz Mostara to je trčanje, kako kaže, “sat vremena samo za mene” i ogromnu važnost daje rutini koju je stvorila i koja je postala dio njene svakodnevnice. Ljubav prema trčanju javila joj se prije pet godina. Nije to bila ljubav “na prvu”, a možda ni “na drugu”, kaže.
„Bila je to višemjesečna borba na relaciji love/hate, gdje je ljubav ipak pobijedila. I traje. “Za sva vremena” je, čini mi se. Sve je počelo sa osnivanjem prve škole trčanja u našem gradu. Prijavila sam se, počela trenirati sa iskusnim trenerima, zajedno sa tridesetak drugih početnika. Ubrzo sam postala strastveni zaljubljenik u rekreativno trčanje. Od tada, desilo se petnaestak polumaratona, mnoge trail utrke, kao i utrke na 5 i 10 kilometara, i naravno, jedan maraton. Jedan, ali vrijedan. Kako je raslo moje trkačko iskustvo, rastao je i broj okačenih medalja na zidu. Rasla je i želja da testiram svoje mogućnosti i iskušam do koje granice sam spremna ići. Ubrzo, trčanje više nije bila samo rekreacija, već i stil života. Zdrav način života, rekla bih, jer često pomislim kako sam upravo kroz trčanje pronašla balans i dovela život do istinskog zadovoljstva“, ističe.
Nerijetko čujemo komentare kako je trčanje jako dosadan sport, pogotovo kada je riječ o trčanju na duže staze te mnogi zato biraju timske sportove. Ona se ne slaže sa tim da je riječ o dosadnom sportu. Kaže kako trčanje može da vam unese svježinu u svakodnevnicu.
„Jer trčanje nije samo ” obući patike i trčati od mjesta A do mjesta B”, kako to većina misli. Kao i svaki drugi sport, trčanje se trenira. Postoje razni programi koji su svima dostupni na internetu, a ako se odlučite trenirati u grupi, škole trčanja nude jedinstvene programe za sve početnike i pripremaju vas da trčite utrke na 5, 10km, polumaratone i maratone. Tamo ćete upoznati super ljude, učinit ćete nešto dobro za svoje zdravlje, naučit ćete se strpljenju i izdržljivosti, postati disciplinirani, provesti ćete korisno i kvalitetno vrijema na otvorenom, a sve to vas neće koštati puno. Jer za trčanje su vam potrebne samo dobre patike, (nije šuplja, možete mi vjerovati, jer been there, done that). Treninzi trčanja su raznovrsni, i nikada dosadni. Međutim, pomisao da jedan dužinski trening podrazumijeva trčanje od skoro dva sata u kontinuitetu, može da zvuči pomalo zastršujuće, ali kada imate neki cilj (a to je većinom priprema za trčanje prvog polumaratona), sve postaje nekako lakše. Težite ka ostvarenju nekog sna i spremni ste pokrenuti svu energiju kako biste ostavarili taj san. Sigurna sam da svako može istrčati polumaraton, važno je samo koliko volje i predanosti smo voljni uložiti u to“, navodi.
Kada govorimo o nekim prednostima koje trčanje nosi sa sobom, ističe kako ono smanjuje rizik od nastanka kardiovaskularnih bolesti, nastanka dijabetesa tipa dva, rizik od pretilosti, viskog krvnog tlaka, srčanog udara i niza drugih oboljenja. Sa druge strane značajno poboljšava emocionalno i mentalno zdravlje, pomaže u očuvanju vitalnosti organizma i produžava vijek života.
„Naučit će vas disciplini, izdržljivosti i pomoći će vam da, bez obzira koliko dobro ili loše se osjećali, nakon trčanja ćete se osjećati samo bolje. Za to je zaslužan svakako endorfin, hormon sreće koji se oslobađa prilikom fizičke aktivnosti, stoga nije ni čudo što se trčanje preporučuje osobama koje boluju od depresije i sličnih oboljenja. Trčanje pomaže u održavanju tjelesne forme, potpomaže u gubitku masnih naslaga i poboljošava mobilnost koljena, kao i cjelokupnu funkciju zglobova. Dakle, trčanje neće uništiti vaša koljena, sve dok imate kvalitetnu obuću (namijenjenu za trčanje i obuću primjerenu vašim stopalima) i dok trčite prvilno, naprotiv, koljena će trčanjem vremenom ojačati i usporiti proces starenja i slabljenja.“
Imala je priliku trčati u mnogobrojnim gradovima naše zemlje te je u većini slučajeva u Mostar ponijela lijepe uspomene. Ne može izdvojiti omiljenu trku ili onu koja je ostavila poseban utisak na nju.
„Neke sam trčala kako bih ostvarila lične rekorde, a neke sam trčala kao podrška prijateljima, i te su mi bile baš onako posebne, ma koliko uživala dok trčim sama, tek kada trčim sa dragim ljudima shvatim šta je zapravo smisao svega ovoga i koliko mi je trčanje zapravo pomoglo da se izgradim kao osoba, da postanem bolji prijatelj i bolji čovjek. Još jedna prednost trčanja je upravo i to što kroz trčanje putujete i odlazite na utrke, upoznajete druge ljude, upoznajete mjesta i kulture, i povezujete svoj odmor zajedno sa nečim što vas istinski ispunjava. To je najljepši način da “pobjegnete” od posla i svakodnevnih briga.“
Nedavno je istrčala i svoj prvi maraton a riječ je o Ljubljani te je ostvarila jako dobro vrijeme. Ovim rezultatom plasirala se u sami vrh tabele najboljih dugoprugašica u BiH, što je nevjerovatan osjećaj, kao i dodatna motivacija za dalji rad. Mnogi ne mogu ni da zamisle kako to izgleda trčati 42 kilometra, ali spremniji, uporniji i oni sa jakom željom uspijevaju u tome. Kako sam navela u naslovu ovog razgovora, dok se popije jutarnja kafica, Irma je već odradila svoj trening, napunila baterije za ostatak dana te ispoštovala plan priprema koji je pred njom. Pripremi za ovaj teški izazov pristupila je ozbiljno, kako kaže, i sa dozom odgovornosti.
„U principu, jednostavno je – treba da trenirate, pazite na ishranu, držite se nekog zadanog plana. Tu nastupa ona disciplina za koju vas trčanje uči cijelo vrijeme. Tokom pripreme paziš na sve. Važnije ti je da se naspavaš, nego da ostaneš vanka do kasno, samo kako bi odradio kvalitetan trening naredni dan. To je mozda i najbolji primjer kako izgledaju pripreme. Rezultat koji sam ostvarila bio je i više nego impresivan. Na cilj sam stigla za 3:27:43s, čime sam zaslužila četvrto mjesto na listi najboljih ženskih dugoprugaša u 2022.godini. Poprilično cool. A kako je tek bilo dobro nazvati roditelje i reći im: “Tata, mama, kćerka vam je maratonac!”. Osjećaj je izvanredan. Neopisiva sreća, i suze koje poteku na ciljnoj liniji, to je nešto neopisivo. Odjednom osjetite preveliku zahvalnost. Zahvalnost što ste u mogućnosti da trčite, zahvalnost roditeljima, zahvalnost suprugu što vas trpi svaki put kad ste nervozni jer niste otišli trčati, zahvalnost prijateljima što od svake utrke naprave nezaboravno putovanje. Jer za mene je trčanje nešto poput “nezaboravnog putovanja”, koje sam započela nekad prije pet godina i putujem ga još uvijek. I uživam u njemu. Možda sam neku važnu poruku ostavila u nekom od prethodnih odgovora, pa bih sad samo uputila poziv za sve sugrađane, da se od Nove Godine pridruže treninzima koje škola trčanja Sanus Motus organizira već petu godinu zaredom. Tamo vas čekam da se družimo, trčimo, učimo se zdravim navikama i pripremamo se za mostarski polumaraton, jedinstveni trkački događaj u našem gradu. To vam možda bude i najbolja novogodišnja odluka“, poručila nam je Irma za kraj ovog razgovora.
Irma, mi ti želimo mnogo sreće u nastavku, a svima vama koji, bilo da želite da se pridružite školi trčanja ili želite da krenete individualno sa nekom od fizičkih aktivnosti, čestitamo, jer to su one prave i zdrave novogodišnje odluke!
Belma Baralija