Da bi poljoprivreda opstala i razvijala se potreban je novac. Poticaji u Federaciji za poljoprivredu ove godine, istina, nešto su veći. Pa je tako federalnim budžetom predviđeno 164, a budžetom Tuzlanskog kantona 13 miliona maraka. No, inflacija i ekonomski tokovi su utjecali na to da ni ova povećanja nisu dovoljna. Kako su istakli poljoprivrednici, velike su šanse da neće uspjeti održati planirani nivo proizvodnje, pogotovo ako se uzme u obzir i približavanje proljetne sjetve.
Isti odnos prema svima i ravnomjerna raspodjela poticaja, odnosno donošenje pravilnog programa raspodjele novčanih sredstava ključ je opstanka i održivosti kada je u pitanju i biljni, ali i animalni dio proizvodnje. Bez obzira na tešku situaciju u ovoj oblasti, zadovoljnih poljoprivrednika, ali i pozitivnih primjera ima.
Muhamed Halilović iz Živinica je poljoprivrednik kojeg ni u sedmoj deceniji života nije napustio vedar duh i vitalnost i koji tvrdi da uvijek nije sve tako crno. Sam obrađuje sedam hektara zemljišta koje je već uzorano i pripremljeno za poljoprivrednu sjetvu. Da bi se održala poljoprivredna proizvodnja potrebno je samo jedno:
“Kvalitet! Dajem ono što traže stručni ljudi, a ne oni što trče iz zadruga da zarade”, ističe Muhamed.
I dok se pojedine farme u Tuzlanskom kantonu zatvaraju, Halilović šansu i opstanak vidi u proizvodnji mlijeka i uzgoju teladi i junica. Zadovoljan je poticajima i ima osigurano tržište.
“Što se tiče otkupnih cijena mlijeka, one su izašle na zadovoljavajućih 82 feninga. Ne treba biti ni luksuz, mora se i tim ljudima pomoći”, kaže nam.
Programom pravilne preraspodjele poljoprivrednih poticaja, nabavkom kvalitetnog repromaterijala i materijala za sadnju, uz stručni nadzor, poljoprivreda u našoj zemlji može opstati, smatra Halilović, jer i bez uvoza imamo gotovo sve.
“Svi proizvodi poljoprivrede su tu za ostanak – da narod ne ide. Nije on cijenjen u inozemstvu kao što je bio cijenjen u Bosni i Hercegovini”, poručuje.
Bosna i Hercegovina ne proizvodi ni trećinu hrane od ukupnih godišnjih potreba, budući da adekvatna podrška izostaje. Kada bi ta proizvodnja bila podignuta na viši nivo, sigurno bismo postigli i konkurentnost naših proizvoda na tržištu.
“Imamo jednu opštu prehrambenu nesigurnost, jer direktno ovisimo od uvoza. Međutim, može bolje, ukoliko bismo primijenili samo strategije koje državni parlament usvoji”, ističe Suad Selimović, sekretar Udruženja za poljoprivredu pri Privrednoj komori TK-a.
Sredstva namijenjena za podršku poljoprivredi u Tuzlanskom kantonu u ovoj godini su veća u odnosu na prethodne tri godine i imaju tendenciju rasta. S druge strane, zabilježeno je 25 posto više zahtjeva za novčanu podršku u odnosu na prethodni period, no to ne znači da se povećao broj poljoprivrednih proizvođača.
“Moramo znati da naši poljoprivredni proizvođači imaju mogućnost da podnose zahtjev za više vrsta proizvodnje i kada posmatramo taj dio, nije došlo do povećanja broja poljoprivrednih proizvođača nego je ostvaren veći obim proizvodnje po različitim vrstama”, objašnjava Samid Šarac, pomoćnik ministra za poljoprivredu TK-a.
Poljoprivredni proizvođači s područja Gradačca u prošloj godini ostvarili su najveći iznos novčane podrške – skoro tri miliona maraka, drugi je Čelić sa 2,5 miliona, dok je na trećem mjestu Kalesija s iznosom od oko 1,5 miliona maraka podrške poljoprivrednicima.
Dotaknimo se na kraju i proljetne sjetve na području Tuzlanskog kantona za 2023. godinu, čiji je plan Vlada usvojila sredinom februara. Za realizaciju plana potrebno je blizu 116 miliona maraka, što je više za 23 miliona u odnosu na prethodnu godinu. Ukoliko se izuzmu Čelić, Živinice i Gračanica, u svim ostalim općinama i gradovima došlo je do povećanja površina za sjetvu. Planirano je da se žitaricama, povrtnim, industrijskim i krmnim biljem zasije skoro 50 hiljada hektara poljoprivrednog zemljišta.
