Zavod zdravstvenog osiguranja Hercegovačko-neretvanskog kantona nije baš institucija koja se može pohvaliti dobrim imidžom u javnosti. Namještanje konkursa, skrivanje ugovora, upitne javne nabavke – sve se to veže uz Zavod i ljude koji ga vode. Postoje čak i krivične prijave zbog korupcije u zdravstvu. No, Zavod je otišao korak dalje – nedavno je svoje osiguranike, odnosno pacijente pokušao podijeliti na nacionalnoj osnovi.
Bio je to još jedan “interni” dokument. To je praksa koja je Zavodu zdravstvenog osiguranja HNK-a itekako poznata. Ovoga puta o proceduri slanja, primanja i zakazivanja pacijenata iz primarne u specijalističku zdravstvenu zaštitu. U toj “novoj” proceduri stajalo je: “Sveučilišna klinička bolnica Mostar je pripadajuća ugovorna zdravstvena ustanova za domove zdravlja Mostar, Čitluk, Čapljina, Stolac, Neum, Ravno i Rama. Kantonalna bolnica Dr. Safet Mujić je pripadajuća zdravstvena ustanova za domove zdravlja Stari Grad Mostar, Jablanica, Uzinovići i Šćipe. Opća bolnica Konjic je pripadajuća zdravstvena ustanova za Dom zdravlja Konjic”.
Na prvi pogled – tehničko pitanje. No, bila je to podjela ravna onoj iz ratnih devedesetih. U Mostaru – pacijente se doslovno podijelilo duž ratne linije razdvajanja, odnosno uputilo “svakog svojima”. Nisu se bolje provela ni druga mjesta.
“Najbolje to pokazuje Stolac – gdje će pacijenti Doma zdravlja Stolac ići na Bijeli Brijeg, a Uzinovići – povratnički Dom zdravlja – oni će ići u RMC Dr. Safet Mujić”, navodi zastupnik SDP-a u Skupštini HNK-a Ismet Lulić.
Lulić je izjašnjenje o ovom slučaju zatražio putem skupštinske govornice. Uslijedilo je još reakcija, pa je Zavod u međuvremenu odlučio – sporni akt stavlja se van snage. To je ujedno bilo i jedino objašnjenje koje smo mi, odnosno cjelokupna javnost dobili.
“Drago mi je da je Zavod to stavio van snage, ali volio bih da dobijem odgovor koje su njihove namjere bile. Je li namjera ZZO-a bila da podijelimo zdravstvo u našem kantonu? Je li namjera da se prave dva zavoda?”, dodaje Lulić.
Šta god je bila pozadina, za nju nije bilo nikakve zakonske osnove. Jedna je kasa u kantonu koju budžetski korisnici pune doprinosima i svakom od njih zdravstvena usluga mora biti dostupna u svakoj ustanovi u kantonu. No, Zavod ionako, tvrde oni koji nastoje pratiti tamošnje tokove novca, zakonske propise ne poštuje.
“Skoro 20 godina kako politika odlučuje da građani HNK-a neće dobiti najbolju moguću zdravstvenu zaštitu, nego kako oni odrede”, ističe Marin Bago, član NVO mreže Naše društvo.
Ono na čemu Naše društvo insistira jeste javno iznošenje ugovora koje Zavod sa zdravstvenim ustanovama potpisuje.
“Kad odaberete usluge javnim pozivima, vi plaćate na osnovu vrste, obima i kvalitete usluge. U nas je to zaobiđeno – šalju nas gdje žele i plaćaju paušalno tako da se izbjegava svaka mogućnost upravljanja i kontrole”, dodaje Bago.
I niko nije zadovoljan. Zdravstveni radnici nezadovoljni statusom, pacijenti uslugom, a bolnice gomilaju dugove jer je obim usluga veći od paušala koji im Zavod daje.
“Zavod procijeni koliko nama može dati, a mi to trebamo trošiti. Tako da ispadne otprilike da mi jedno 20% više uradimo, nego dobijemo od Zavoda. I kad se to godinama gleda, od 2002., to iziđe strahovito puno novca”, kaže direktor SKB Mostar Ante Kvesić.
Priča je ovo koju svi pričaju već godinama. I ništa se ne mijenja. Osim visine iznosa novca kojem se gubi trag. Bago i mreža Naše društvo pravosudnim su organima podnosili krivične prijave – posljednju krajem prošle godine državnom tužilaštvu. Zavod su u međuvremenu počele potresati i druge afere – a sve se svode na isto – netransparentno i protivzakonito trošenje novca. Hoće li, ko će i kada odgovarati – pitanja su ne za milion, nego pola milijarde maraka, koliko je, tvrde u mreži Naše društvo, protivzakonito potrošeno u samo pet godina.
