Tekstilna industrija u Bosni i Hercegovini zapošljava više od 20 tisuća radnika, mahom su to žene. Iako ovaj sektor čini značajan čimbenik u cjelokupnom gospodarstvu, izazovi od relativno niskih plaća do nedostatka stručnog kadra sve su evidentniji. Udruga tekstila, obuće i kože izborila se za povlaštenu stopu doprinosa, ali daljnji koraci za čuvanje radnika, te obrazovanje novih su neophodni.
Zenička tekstilna firma šansu da nadoknadi nedostatak radnika prepoznala je u dualnom obrazovanju: četiri stručna mentora privredne komore Zeničko-dobojskog kantona obučavaju srednjoškolce – buduće šivače.
“Tako da prenose svoje znanje i isksutvo na tu djecu da bi oni kada završe odmah bili formirani da mogu raditi i ko je kod nas bio na praksi mi smo ga i ostavili u firmi.Jedina je mana što jako malo djece upisuje te stručne škole”, kaže Sandra Maglić, menadžerica za kvalitetu u tvrtki “Empress” iz Zenice.
A i oni koji upišu na kraju školovanja, ističu poslodavci, nisu u potpunosti spremni za rad, jer dualni sistem obrazovanja, odnosno školovanje uz praktičnu obuku u firmama, za razliku od Zeničko-dobojskog kantona, nije praksa u svim dijelovima naše zemlje.
“Nijedan obučen kadar koji je došao iz škole nije spreman on mora raditi prekvalifikaciju dodatnu da bi mogo kod nas raditi, tekstil, drvo, metal bez obzira koja je industrija u pitanju. Ali je problem veliki što naša minsitarstva traže da bi profesor koji predaje i našim budućim radnicima prekvalifikaciju napravio ministarstvo ga mora odobriti, nemamo kadra da ga ministarstvo hoće odobriti”, kaže Ernest Brajković, tvrtka SIN-CRO-ER d.o.o. Čapljina.
Izazovi u tekstilnoj industriji su i relativno niske plaće. Prosječna primanja od 750 do 850 maraka za današnje uslove su daleko od zadovoljavajućeg, svjesni su i poslodavci. Na sjednici udruženja tekstila obuće i kože, istakli su da su spremni odreći se veće dobiti, ali i država mora smanjiti doprinose na plaće koji su, ističu trenutno 69 posto.
“Udruženje tekstilaca i udurženje poslodavca radi na tome da bude 39 posto i dali smo priejdlog 400 KM da na tih 400 KM ide 11 posto samo poreza tako da bi se ta priča mogla završiti na nekim hiljadu i po maraka do dvije hiljade plaće. To bi već bilo interesatno da ljudi ne idu i da rade”, kaže Đemal Memagić, predsjednik Udruge za tekstil, obuću i kožu FBiH.
“Treba jednosatvno da nađemo zajednički jezik da bi naš upit prema vlastima da nam pokažu šta to svijet traži od nas i da bi onda zejdničkim jezikom, nekim akcijama mogli to izvuć na vidjelo jer mi možemo u BiH proizvoditi satrahovito puno”, kaže Ernest Brajković, tvrtka SIN-CRO-ER d.o.o. Čapljina.
Dokaz da možemo proizvoditi i puno i kvaliteno jesu upravo naši proizvodi koji se nađu na policama u gradovima Evropske uniije. S obzirom na to da su u ovoj industriji većinom zaposlene žene, jedan od ključnih koraka udruženja biće njihova zaštita kada se odluče da postanu majke.
