Cijene proizvoda i usluga koje se koriste za osobnu potrošnju u Bosni i Hercegovini u prošloj godini u odnosu na 2021. porasle su u prosjeku za 14 posto.Od prehrambenih proizvoda najviše su poskupjeli mlijeko, šećer i kruh. Sindikalisti poručuju, plaće su nedovoljne za dostojanstven život, a sociolozi i ekonomisti kako se mora prilagođavati globalnim tijekovima.
Divlji rast cijena koji već duže vrijeme ne prate novčanici građana potvrđuju i alarmantni podaci Agecije za statistiku Bosne i Hercegovine. Cijene proizvoda i usluga za ličnu potrošnju u 2022. godini u odnosu na 2021. porasle su za 14 posto. U februaru ove godine, u odnosu na isti mjesec prethodne godine, cijene proizvoda i usluga porasle su za 12,9 posto.
“Ono što bi mogli izdvojiti od osnovnih životnih namjernica, odnosno prehrambenih proizvoda gdje su najviše cijene rasle su mlijeko koje je poskupilo za 67 posto, zatim šećer koji je poskupio 42 posto, pšenično brašno i hljeb poskupjeli su oko 25 posto”, kaže za BHT Mirsada Adembegović, ortparol Agencije za statistiku BiH.
Primanja radnika nedovoljna su za dostojanstven život, poručuju sindikalci. Radnici metalskog sektora imaju najnižu platu – 775 KM, a najniža primanja iznose oko 1.200 KM.
“Savez samostalnih sindikata u saradnji sa Udruženjem poslodavaca pokrenuo je incijativu vezano za hitno razmatranje jednog seta zakona o doprinosima koje bi trebale proći parlamentarnu proceduru. Ova incijativa je odgovor na ekonomsku krizu, enormno povećanje cijena, uzročno-posljedično vezano i za odlazak radnika sa ovih prostora, trebalo bi da rastereti radnika u iznosu do 400 KM”, kaže Almir Salihović, potredsjednik Sindikata metalaca FBiH.
“Povećenje cijena se pravda povećanjem cijena energenata, ali cijene energenata, posebno nafte, su na normali”, kaže sociolog Srđan Vukadinović.
Dodaje, 70 do 80 dolara je barel nafte kakav je bio i prije rata u Ukrajini. Iako cijene nafte idu i ispod tog nivoa, potrošačke cijene idu naviše.
Najveću odgovornost za to snose elite u Bosni i Hercegovini. Mogu globalni tokovi da budu takvi kakvi jesu, ali se njima treba prilagođavati. Ništa dalje ne treba da idemo nego da tri puta pada Zakon o smanjenju akciza i njihovom ograničenju na jednom od parlamentarnih domova Državnog parlamenta, a to bi i te kako snizilo troškove namjernica i goriva za 40 do 50 feninga”, kaže sociolog Srđan Vukadinović.
Čuli smo alarmante podatke Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, predstavnike sindikata radnika iz realnog sektora, čuli smo i kako se inflacija odražava na cjelokupno društvo, a sada pitamo ekonomiste postoji li rješenje.
“Što možemo da utičemo to je da vlast naša, sistem da preduzima mjere na subvencijama u oblasti plaća. Jednokratne pomoći. Pa onda sistemski pristup formiranja robnih rezervi kojima bi se kontrolisale te cijene. Stvar koja bi bila dugoročno jako dobra, to je da mi podižemo GDP”, kaže ekonomista Željko Rička.
Građani teškoj ekonomskoj situaciji ne vide kraj.
Dok penzioneri idu da rade, radnici čekaju povećanje primanja, stručnjaci naglašavaju, problem leži u izostanku sistemskih mjera vlasti čiji je domet, zasad, dijeljenje jednokratnih pomoći kao da one mogu trajati mjesecima.