Američki časopis Foreign Affairs objavio je članak u kojem se autorica bavi partnerskim odnosom između Rusije i Kine u prošlom desetljeću, na temelju carinskih podataka koje je Peking objavio, a Kremlj ih je zatajio zbog povjerljivosti. Agathe Demarais, direktorica Ekonomsko-obavještajne jedinice britanskog časopisa The Economist, u članku u Foreign Affairsu piše da je Kremlj izjavio, nakon sankcija koje su zapadne zemlje uvele Rusiji 2014. godine kao odgovor na njenu “ilegalnu aneksiju Krima”, da ruske kompanije traže poslovne prilike u Kini.To okretanje prema Istoku postalo je hitnije nakon ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine.
Mostovi kao granica
Prošle godine su otvorena dva mosta preko rijeke Amur, koja označava granicu između Kine i Rusije na sjeveroistoku, navodi Demarais. Istakla je da su ruski predsjednik Vladimir Putin i njegov kineski kolega Xi Jinping obećali, na zajedničkom sastanku u martu 2023. godine, da će produbiti ekonomsku saradnju u okviru partnerstva “bez granica” između dvije zemlje.
Ali, koliku je zaista pomoć Kina ponudila Rusiji otkako je izbio rat u Ukrajini?
Ovim pitanjem Demarais počinje analizu kako bi procijenila ruski ekonomski zaokret prema Istoku, ističući da taj zadatak nije lak. Kremlj je trgovinske podatke klasificirao kao povjerljive, što “otežava praćenje kineske podrške Rusiji”.
Autorica je dodala da je prečešljavanje kineskih carinskih podataka trenutno jedini način da se sazna šta su dvije zemlje razmjenjivale ili ne. Napominje da ti podaci ne obuhvataju krijumčarenje, pa su stoga nepotpuni, ali ostaju dovoljno pouzdani da pruže širu sliku o veličini trgovinskih odnosa između dvije zemlje. Nadalje kaže kako se čini da je Kina oprezna po pitanju povećanja trgovine s Rusijom.
Suprotno uvriježenom mišljenju, “Moskva nema mnogo toga za ponuditi Pekingu”. Kina, kako navodi u članku, ne kupuje rusku naftu i plin s velikim popustom te nastoji diverzificirati izvore uvoza energije. Drugim riječima, rusko okretanje Kini, o kojem se mnogo raspravljalo, piše istraživačica, možda nije bilo tako uspješno kao što tvrde Putin i Xi.
Godine 2022. zapadne sankcije su uglavnom bile usmjerene na ruski uvoz zapadnih proizvoda, uključujući dijelove za automobile, avione i strojeve; odražavajući nevoljkost Evrope da se oslobodi ovisnosti o ruskoj energiji. Rusija je, također, izgubila pristup naprednim mikročipovima, koji ovise o američkoj tehnologiji, što je zadalo glavobolju Kremlju, budući da Rusiji trebaju napredni mikročipovi za izradu raketa koje koristi u Ukrajini.
Na papiru, čini se da kinesko-ruski trgovinski odnosi dobijaju zamah. Vrijednost kineskog izvoza u Rusiju u američkim dolarima prošle godine je porasla za 12,8 posto, djelomično potaknuta kretanjima kursa, zbog deprecijacije kineskog juana u odnosu na dolar i rublju, što je dovelo do povećanja konkurentnosti kineskog izvoza u Rusiju.
Putinova očekivanja
Prema članku u Foreign Affairsu, Kina ne žuri da ispuni prazninu nastalu povlačenjem zapadnih kompanija iz Rusije, stoga se postavlja pitanje: zašto rusko tržište nije privlačno kineskim kompanijama?
Demarais kaže da su neki od odgovora očiti. Ruska ekonomija je prošle godine zabilježila ”recesiju”, a ekonomski rast će ove godine u najboljem slučaju stagnirati. Još jedan destimulirajući faktor bila je prošlogodišnja odluka Kremlja da odustane od međunarodnih normi koje štite intelektualno vlasništvo.
S obzirom na to da je rusko stanovništvo tradicionalno sumnjičavo prema Kini, kineske kompanije znaju da možda neće biti dobro prihvaćene. Ali, glavni razlog zašto kineske kompanije toliko oklijevaju poslovati preko rijeke Amur možda ima više veze s Washingtonom nego s Moskvom, piše u članku. Demarais na kraju članka zaključuje da Putinova velika očekivanja od njegovog neograničenog partnerstva s Kinom nisu ispunjena, a na rusko ”entuzijastično okretanje” Kina nije uzvratila.
