Domaća tekstilna i obućarska industrija suočava se sa sve ozbiljnijim problemima, a jedan od najkonkretnijih pokazatelja stiže iz Banje Luke. Kompanija Bema danas ima oko 100 radnika manje nego prošle godine, a najavljeno je smanjenje broja zaposlenih za još gotovo 200 ljudi. Direktor Beme Marinko Umičević upozorava da problemi nisu ograničeni samo na njegovu kompaniju. Prema njegovoj procjeni, obućarska industrija u Republici Srpskoj trenutno ima između 1.000 i 2.000 radnika manje, a razlozi su istovremeno pad obima posla, odlazak zaposlenih u bolje plaćene djelatnosti i sve snažnija konkurencija jeftinijih proizvođača. Situacija u Bemi dio je šireg problema domaće tekstilne, kožarske i obućarske industrije. Podaci Vanjskotrgovinske komore BiH pokazuju da je vrijednost izvoza ovog sektora u prvih šest mjeseci 2026. iznosila 784 miliona KM, što predstavlja pad od 3,36 posto u odnosu na isti period prošle godine. Istovremeno je uvezeno robe vrijedne više od 1,117 milijardi KM.
Jeftina roba stvara sve veći pritisak
Predstavnici domaćih proizvođača upozoravaju da kompanije iz BiH sve teže mogu konkurisati cijenama proizvoda koji dolaze iz zemalja s mnogo jeftinijom radnom snagom. Troškovi rada, energije, logistike i poslovanja rastu, pa se domaće firme pokušavaju održati kroz kvalitet proizvoda, kraće rokove isporuke i fleksibilniju proizvodnju. Dodatni pritisak stvaraju globalne internetske platforme poput Temua. Umičević tvrdi da je upravo rast takvog oblika trgovine direktno pogodio dio Bemine proizvodnje. Prema njegovim riječima, zbog Temua je ugašen dio domaće proizvodnje, što povezuje s gubitkom najmanje 100 radnih mjesta. Bema je zadržala tradicionalna izvozna tržišta, ali je obim posla smanjen za približno trećinu. Kao sve ozbiljniju konkurenciju Umičević vidi i Indiju, prvenstveno zbog ogromnog tržišta i znatno jeftinije radne snage.
Problem nisu samo narudžbe – odlaze i radnici
Paradoksalno, dok kompanija najavljuje smanjivanje broja zaposlenih, istovremeno se suočava i s problemom odlaska radnika. Dio zaposlenih prelazi u druge djelatnosti u kojima može ostvariti veće zarade. Umičević navodi da ljudi posao pronalaze u trgovinama, pekarama, vrtićima, zdravstvenim ustanovama i javnom sektoru. Obućarska industrija teško može zadržati radnike ukoliko drugim sektorima ne može konkurisati visinom primanja. Slična upozorenja dolaze i iz tekstilne industrije. Predstavnici kompanija navode da problemi traju već dvije do tri godine i da pojedine firme razmišljaju o smanjivanju proizvodnje i broja zaposlenih. Posebno upozoravaju na uvoz jeftine robe, uključujući proizvode koji na tržište dolaze bez dovoljno podataka o sastavu i porijeklu.
Vanjskotrgovinski bilans dodatno pokazuje razmjere problema. Deficit tekstilne, odjevne, kožarske i obućarske industrije BiH u prvom polugodištu iznosio je oko 333,4 miliona KM. Obuća je pritom jedina tarifna grupa koja ostvaruje suficit, i to od približno 165,9 miliona KM. Iako statistika pokazuje da je riječ o i dalje značajnoj izvoznoj grani, najave iz Beme upozoravaju na problem koji se ne vidi samo kroz vrijednost izvoza. Ako kompanija koja je godinama jedan od prepoznatljivih domaćih proizvođača u kratkom periodu ostane bez približno 300 zaposlenih, posljedice se direktno osjećaju na tržištu rada i lokalnoj ekonomiji.
