Liste čekanja kao liste smrti jer brojni onkološki pacijenti umiru prije nego što dođu na red. Sistem zakazao, pomoć stiže uglavnom od humanitarnih organizacija. Pristup terapiji ograničen, a sve je više onih koji su primorani sami finansirati liječenje. Lijekovi skupi, a izbora nemaju. Realnost je to brojnih onkoloških pacijenata koji su, sve češće, prinuđeni potpuno sami finansirati liječenje. Da je sistem zakazao, odavno je jasno. A novac moraju pronaći.
“29. septembra je došla obavijest da nedostaje citostatika, doktor nam je saopštio da nemaju terapija i da se snalazimo kako ko zna. 14. oktobra sam uspjela nabaviti karboplatin. Te dvije moje terapije koštaju 528 KM. Pored te moje dijagnoze i toga s čim se susrećemo i protiv čega se borimo, moramo se boriti i protiv sistema. Što se tiče hemoterapija, njih nisam plaćala, ali ostale lijekove jesam, kao i svi ostali. Osiguranje nam to nije ništa pokrivalo”, ističe Emina Pandžić, članica Udruženja Sutra je novi dan Velika Kladuša.
“Imala sam sreću da su lijekovi koje sam koristila bili na esencijalnoj listi, pa ih nisam morala plaćati”, kaže Emina Hasanagić, članica Udruženja Sutra je novi dan Velika Kladuša.
Predsjednica Udruženja „Sutra je novi dan“ iz Velike Kladuše Nasija Džihanović upozorava da pacijentima nedostaju osnovni lijekovi. Onkološki pacijenti, kaže, primorani su kupovati citostatike, dok su imunoterapije i biološki lijekovi za većinu nedostižni. Dodaje da su prethodne tri godine bile posebno teške. Mnogi su preminuli čekajući terapiju, jer su liste čekanja zapravo liste smrti.
“Nekorektna raspodjela tih sredstava dovoljno dokazuje da smo mi 2021, 2022. i 2023. godine imali dijete koje je imalo karcinom oka, trenutno je u bolnici. Fond solidarnosti je odobrio liječenje tog djeteta, liječeno je u Essenu, što je koštalo 36.000 eura, nijedan euro Fond nije isplatio. Broj uposlenika u Fondu drastično raste, a broj odvajanja za onkološke pacijente iz godine u godinu pada”, naglasila je Džihanović.
“Žalosno je da zdravstvo ne ulaže 100% u svoje onkološke pacijente. Mislim da je to najteža vrsta, iako svaka bolest nosi svoju težinu. Što se tiče karcinoma, čini mi se da je najviše oboljelih iz Unsko-sanskog kantona”, navodi Fikreta Liđan, predsjednica Udruženja Una Bihać.
Iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH nisu bili raspoloženi za izjave. Nešto ranije oglasili su se saopćenjem u kojem demantiraju navode o obustavi finansiranja nabavke lijekova:
“Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine nije obustavio finansiranje lijekova, niti je obustavio finansiranje pruženih zdravstvenih usluga iz svoje nadležnosti. Zavod u kontinuitetu provodi sve aktivnosti iz svog djelokruga s ciljem neometane dostupnosti lijekova i terapija za sve osigurane osobe.”
Iz udruženja poručuju da je poražavajuće što se sredstva za liječenje najčešće prikupljaju kroz humanitarne akcije. Otežavajuće je i što ne postoje zvanični podaci o broju oboljelih zbog čega je teško planirati prioritete i pomoć pacijentima.