Kada je odlučio da se bavi proizvodnjom trešanja, prvo je iskopao jezero iz kojeg crpi vodu za navodnjavanje, što su ga posavjetovali ljudi u Belgiji.
Modrički kraj, uvijek je bio poznat po proizvodnji trešanja, a sada je prepoznatljiv po trešnjama Sakiba Sarvana. Prije 13 godina, ovaj domaćin se sa suprugom Mumom vratio iz Belgije, i podigao zasad u Tarevcima kod Modriče.
“Prije 50 godina ovaj kraj je bio poznat po trešnji, koja je bila profitabilna vrsta voća, a moj djed i amidža, koji su bili najbolji trešnjari, vozili su preko Save tada trešnje. Tako da tradicija postoji, ali ja nisam bio toga svjestan da su to oni radili. Sticajem okolnosti, u Belgiji sam upoznao čovjeka koji uzgaja trešnje i onda kada sam se vratio pokrenuo sam ovaj biznis”, priča Sakib.
Na tri dunuma zasadio je oko tri hiljade sadnica 20 različitih sorti većinom na podlozi gizela.
“Trešnja je krupna i relativno dobrog kvaliteta, a prinosi po stablu idu čak i do 10, a neke Boga mi nemaju ni tri četiri kilograma”, dodaje ovaj domaćin i kaže kako sve zavisi u kojoj fazi je bila oplodnja “kada su bile one velike jake temperature u aprilu 30 do 32 stepena”.
Tada je, dodaje, jako sunce vjerovatno spržilo neke od elemenata cvata.
“Mnogi se žale na veću štetu, ali ovo je nekako kraj pogodan za trešnju, uspio sam dosta sačuvati”, kaže Saravan, dodajući je bilo i boljih godina, ali je zadovoljan.
Kada je odlučio da se bavi proizvodnjom trešanja, prvo je iskopao jezero iz kojeg crpi vodu za navodnjavanje, što su ga posavjetovali ljudi u Belgiji.
“Tokom godina, padavine su sve rjeđe, pa je sistem za navodnjavanje neophodan. Samo od početka godine, plantažu sam navodnjavo pet puta. Trešnja ne voli zatvorene kotline neke, više joj odgovara brdo. Voli da voda dođe i prođe, ne voli zabarene terene. Moraš imati navodnjavanje, bez navodnjavanja ne ide”, govori ovaj Modričanin.
U njegovom trešnjiku, kako kaže, najbolje uspijeva i najviše je zadovoljan sortom markant ili marčant, koja je u literaturi ocijenjena sa tri zvjezdice, dok nema dobra iskustva sa jednom od najboljih, pa i najboljom sortom Kordia.
“Prije neke dvije ili tri godine imao sam posjetu iz Njemačke, iskusni trešnjari, da obiđu moj zasad. Tada sam imao pitanje koju sortu ne bi nikada sadio, rekao sam im da Kordiu, najbolju svjetsku sortu ne bi nikada više sadio. Za 13 godina samo tri puta mi je rodila i mislim da ću je čupati. I to je baš čudo za sve”, priča Sakib.
Ako se trešnja uzgaja na većoj površini, može se i fino zaraditi. Ovaj proizvođač ih sortira u prvu i drugu klasu, zbog čega su stekli povjerenje kupaca, pa 95 odsto roda prodaju na plantaži.
“U Evropi sad trenutno ili evo u Hrvatskoj u najbližem susjedstvu, 12 evra je kilogram trešanja, to sve kaže. Dobro, kod nas to nije tako, kod nas je tri evra u prosjeku. Ali već je to od Zagreba prema Beču i ne znam ni ja to je žara cijena”, ističe Sarvan.
Kod Sarvana na plantaži, radne snage ne manjaka, a trenutno ima da 10 berača, dok u jeku sezone taj broj bude daleko veći, čak i do 50. Prema riječima ovog domaćina, posao nije zahtijevan, bere se od 7 do 12 sati, a ponekad se uz berbu i po neka zapjeva.
Već četvrtu godinu u berbi je Sanela Fazlić iz Tarevaca, koja ima lijepa iskustva.
“Vjerovatno zato sam se i vratila, i vraćam se svake godine. Ono što je važno prilikom berbe jeste da su sa peteljkom, da se ne lome grane prilikom berbe i da se bere zrela trešnja”, kaže Sanela.
Da je Sarvan dobar domaćin, i da se svi rado vraćaju, saglasna je i Aida Gušić iz Modriče.
“Uslovi su ekstra, ja sam ovdje došla da se odmorim, to radim svake godine, kao godišnji mi dođe, nađem društvo. Ko hoće raditi ništa mu nije teško”, navodi Aida.
Pored redovnih berača, i onih nešto iskusniji, uvijek su tu i neki novi, a ove sezone to su Viktor i Tarik. Kako kažu, ovo vide kao odličnu priliku za zaradu tokom raspusta, a najzahtjevnije je se popeti, dok ostalo ide lako sve.
Supruga rame uz rame sa Sakibom
Supruga Muma, rame uz rame sa Sakibom je na plantaži, i jedina mu je pomoć u radovima van sezone. Sarvanovi imaju svu neophodnu mehanizaciju, ali kada je orezivanju tu samo spretna ruka i znanje pomaže, a sve to sami obave.
“Uz njega sve, ja sam baš bila radoznala, da mu mogu pomoći, tako da sam uspjela i to savladati. Iako ja ne mogu sad orezivati kao on još uvijek, još uvijek mora pregledati moje drvo koje ja orežem i popraviti ga ili ne popraviti, tako da polako”, priča Muma.
Trešnja zahtijeva i preventive, pa ju je neophodno tretirati pet puta u toku godine.
“Najznačajnija tretiranja su negdje u novembru i februaru, to mnogi kažu vidjećemo, kasnije ćemo, a to je preventiva za ubuduće i time otklanjaš nekih 80 odsto svih problema koji će te snaći. Kako god, nije trešnja zahtjevna, jer mislim da kraj Modriče, Gradačca, Brčkog, pa čak i Bijeljina, Majevica i to, to je Bogom dato za proizvodnju trešnje i nema tu problema”, kaže Sakib.
Nije izostala podrška
Saravani ističu da su zadovoljni opštinskim i republičkim podsticajima, zahvaljujući kojim su nabavili neophodnu mehanizaciju, dok su značajna sredstva uložili su u osavremenjavanje trešnjika.
“Sve ono što je bilo od države, entiteta, ja sam dobio. Dušu na srce, ne mogu reći da nisam zadovoljan što se tiče toga. Za druge poljoprivrednike koji nisu vični tome, oni se žale, prođe rok i onda administracija naša, treba približiti to našem seljaku kako da dođe do sredstava”, kaže Sakib, te dodaje da u godinama koje dolaze plantažu ne planira proširivati, te će se truditi da održe postojeću proizvodnju i da i dalje kupcima ponude kvalitetne, sočne i ukusne trešnje, prenosi Agroklub.
