Prije dva dana u Pekingu je završio Treći plenum, summit Komunističke partije koji se održava samo dva puta u desetljeću. Koliko je taj događaja važan, dovoljno je sjetiti se zaključaka sa zadnjeg plenuma KP Kine iz 2018. na kojem su ukinuta ograničenja o broju predsjedničkih mandata čime je Xi Jinping postao najmoćniji lider Kine vjerojatno još od vremena Mao Zedonga (iako se može reći da ni Deng Xiaoping nije bio daleko).
Nekog pretjeranog “talasanja”, barem iz perspektive zapadnih novinara, nije bilo – sve što Xi Jinping radi je sjajno, mogao bi zaključiti nevini promatrač.
No, kako u svojem tekstu piše iskusni novinar Ian Verrender, koji biznis i ekonomiju pokriva još od 1981. godine prilikom čega je radio za Reuters, Sydney Morning Herald i sad za australski ABC News, stvari u Kini nisu sjajne. Štoviše, ekonomija druge najveće gospodarske (i vojne) sile svijeta u ozbiljnim je problemima. Ili kako kaže naslov teksta – Kina tiho ide prema ekonomskoj pustoši.
Slabiji rast BDP-a
Za početak, rast BDP-a usporava alarmantnim tempom, navodi Verrender. Tako brojke za zadnji kvartal (travanj, svibanj i lipanj) bile su najgore u zadnjih pet tromjesečja. Naime, BDP je rastao samo 4,7 posto – prognoze su bile 5,1 posto, a očekivanja od strane Patrije ne manja od 5 posto. Za mnoge zemlje ta je brojka nedosegnuti cilj, ali za Kinu je nužni minimum. Ne tako davno, i stope rasta veće od 9 posto godišnje u Kini nisu bile rijetkost (recimo do 2002. do 2011.)
Još veći problem je stanje na tržištu nekretnina. Kako pomalo poetski piše australski novinar, “problem koji je dosad polako otkidao osobno bogatstvo građana, sada se pretvara u oluju koja hara ekonomijom i posebno udara ionako slabašnu potrošnju kućanstava”.
Taj se problem potom prelijeva na lokalne i regionalne vlasti koje su se godinama oslanjale upravo na prodaju nekretnina kako bi mogli plaćati kamate na velike dugove koje su namaknuli.
Istovremeno siromašnija kućanstva i dalje se muče u ovakvoj ekonomiji, dok ona bolje stoljeća režu svoju potrošnju. Što zajedno dovodi do toga da domaća potrošnja ne pridonosi dovoljno gospodarskom rastu, što opet znači da se Kina uporno oslanja na izvoz kao jedan od motora rasta.
Prijetnja carinama
A tu bi se Kina uskoro mogla naći u ogromnom problemu, naročito ako Donald Trump postane predsjednik SAD-a (što je vrlo izgledno) i opali niz novih carina na proizvode koji dolaze iz Kine (dizao bi carine za čak 60 posto). Prema švicarskom UBS-u, takve carine bi mogle usporiti rast kineske ekonomije za golemih 2,5 posto u razdoblju od samo 12 mjeseci, piše Fortune.
Kina je već godinama svojevrsna globalna tvornica, izvozni levijatan koji je vrlo vješto zaobilazio niz trgovinskih pravila. No, početkom stoljeća i Pekingu je bilo jasno da mora ojačati osobnu potrošnju, to jest potrošnju domaćinstava u Kini, kako bi dogurao do statusa doista razvijene zemlje. Ukratko, više potrošnje, a ne samo ogromne investicije.
Usprkos tome, tijekom proteklih desetljeća upravo su golemi infrastrukturni projekti, od najveće brane na svijetu, rekordnih mostova i mreže superbrzih željeznica koja se proteže na više od 45.000 kilometara (!), bili ključni zamašaj u rastu BDP-a. A tu ne treba zaboraviti ni na inicijativu “Pojas i put” u koju su upumpane stotine milijardi dolara, a u koju su uključene države u kojima živi tri četvrtine svjetske populacije. A kad je 2008. svijet pogodila globalna financijska kriza, Peking je još više “uložio” u investicije kao svojevrsni štit od usporavanja ekonomije.
Nekretninski slom
Istovremeno, piše Verrender, kineski građani nastavi su štedjeti i investirati, uglavnom u nekretnine. Kineski izvoz je rastao i rastao, a uvoz dobara to naprosto nije pratio. A sada, piše australski novinar, stvari postaju sve gore. Nakon što je puklo tržište nekretnina u Kini (sjetite se bankrota nekretninskog titana, grupe Evergrande), potrošnja kućanstava pala je na samo 39 posto BDP-a. U SAD-u taj udio iznosi čak 68 posto.
Taj se nesrazmjer sada počeo očitavati u drugim brojkama pa je tako trgovinski višak koji ostvaruje Kina u lipnju bio na rekordnim razinama. Možete zamisliti kako je na to reagirao Trump i odmah je jasnije otkud njegova ideja o dizanju carina na kineske proizvode za 60 posto.
Konačno, zaključuje australski novinar, slom tržišta nekretnina u Kini samo se pogoršava. I dok su svi očekivali da će KP Kine posegnuti za nekim stimulativnim paketima da potakne rast, to se zasad ne događa. A podatak koji možda najbolje pokazuje koliko je gradnja usporila je taj da je u svibnju ove godine izgrađeno 80 posto manje “kvadrata” nego u istom mjesecu prije četiri godine (a tada je, sjetite se, lockdown zbog covida bio u punom pogonu).
A budući da je Kina najveći svjetski izvoznik, ujedno i druga sila svijeta prema nominalnom iznosu BDP-a (prognoza MMF-a za 2024. je da će im gospodarstvo biti teško 18.532.633.000.000 dolara, ili 18,5 bilijuna dolara – prvi je SAD s 28,78 bilijuna), njihovi problemi mogli bi se vrlo lako preliti i na niz drugih država.
