Napretkom digitalizacije unaprijeđen je i sadržaj za djecu na različitim medijima i platformama, te je roditeljima nekada lakše pustiti crtić ili neki djeci zanimljiv video da bi se dijete smirilo i zabavilo. Druga strana priče su negativne posljedice na djecu posebno u periodu kada trebaju da razvijaju svoj govor, koji sve češće kasni ili se susreću sa poteškoćama u izgovoru i razumijevanju.
Pretjerana upotreba malih ekrana se godinama sve negativnije odražava na djecu i njihov razvoj, posebno razvoj govora. Poteškoće su sve izraženije, od toga da djeca ne mogu izgovarati određena slova, ne razumiju šta im se govori do toga da nemaju razvijene riječi koje su potrebne za njihov uzrast. Ovakav problem je potrebno na vrijeme primijetiti i reagovati u saradnji sa stručnjacima, što je uradila i majka Jasmina sa svojim dječakom.
„Pri razgovoru sa njim primijetili smo da guta slova, ne izgovara pravilno, to je postepeno bilo, prvi problem koji smo mi primijetili. Došli smo kod doktorice, uradila je procjenu i utvrdili smo šta je osnovni problem“, kaže Jasmina Smajić.
Djeca bi do šesnaestog mjeseca trebala imati svoju prvu riječ, te ukoliko to nije slučaj onda je stanje alarmantno i roditelji moraju potražiti stručnu pomoć. Ostali znakovi su nerazvijanje kontakta sa vršnjacima, nefunkcionalna igra, nesmislene riječi i slično. Do djetetove treće godine ono treba imati razvijenu bazu maternjeg jezika, a najveći uzrok poteškoća sa govorom je takozvani ekranizam.
„Dijete do treće godine ne treba da bude izloženo elektronskim medijima, to znači ne treba da bude izloženo ekranima. Ono što je poražavajuće unazad nekoliko godina i ono što je praksa pokazala da djeca u dojenačkoj dobi, nažalost, budu izložena ekranima“, upozorava Jasmina Klebić, logoped u Centru za rani rast i razvoj Doma zdravlja Tuzla.
Osim ekrana, na nepravilan govor utječu cucle i flašice koje djeca koriste predugo, kao i blendanje hrane djeci koja imaju zube, što dovodi do nepravilnog zagriza i nerazvijanja žvakaćih mišića koji su bitni za pravilanu artikulaciju. Sve navedene stvari mogu psihički negativno utjecati na dijete i njihov odnos sa vršnjacima.
„Dijete može postati plašljivo, može postati agresivno, može pokazivati različite oblike anksioznosti, u krajnjoj liniji može postati i depresivno iz tih razloga“, objašnjava Aida Pajević, psihologinja u Centru za mentalno zdravlje Doma zdravlja Tuzla.
Ono što stručnjaci posebno ističu jeste saradnja sa roditeljima jer oni provode najveći dio dana sa svojom djecom te je potreban kontinuirani timski rad da bili postignuti željeni rezultati. Sve roditelje još jednom savjetuju da prate svoju djecu i potraže pomoć stručnjaka ukoliko primijete neki od znakova nepravilnog ili poteškoće sa govorom.
