Zalihe krvi su malene širom svijeta. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, u mnogim zemljama postoji problem osiguravanja dovoljno krvi uz jamstvo kvalitete i sigurnosti. Od 118,5 milijuna donacija krvi godišnje širom svijeta, 40 posto se prikuplja u zemljama s visokim prihodima, gdje živi samo 16 posto svjetske populacije.
Ipak, i u ovim zemljama postoji stalna potreba za zalihama krvi. Često čak ni gotovinska plaćanja, atraktivni pokloni ili vaučeri ne mogu uvjeriti dovoljno ljudi da daju krv. Samo u Njemačkoj dnevno je potrebno oko 15.000 konzervi krvi.
Kakvi testovi se obavljaju kod davatelja krvi?
Tko želi dati krv mora biti zdrav – radi zaštite davatelja i primatelja. Da bi se isključila infekcija, mjere se tjelesna temperatura, puls i krvni tlak, kao i koncentracija crvenog krvnog pigmenta (hemoglobina) – malim ubodom u vrh prsta ili ušnu resicu. Krv se testira na antitijela protiv različitih virusa: hepatitisa, HIV-a, sifilisa i infekcije parvovirusom B19. Liječnici zatim provjeravaju obrazac za registraciju. Ako je sve u redu, davanje krvi može početi.
Telemedicinsko davanje krvi
S obzirom na to da ovu provjeru ne moraju provoditi liječnici, u Njemačkoj njihova nazočnost više nije nužna prilikom davanja krvi. To važi od 2023. kada je omogućeno i korištenje telemedicinskih procedura. Nemedicinski specijalisti provode uzimanje krvi, obavljaju pregled i mogu pružiti prvu pomoć u hitnim slučajevima. Liječnik je povezan video-vezom.
Telemedicinsko davanje krvi je namijenjeno prvenstveno osobama koje redovno daju krv. Njemačko udruženje liječnika vrlo kritično reagira na to.
„Preko videa liječnici ne mogu tako dobro procijeniti stvarno zdravstveno stanje potencijalnog davatelja krvi: diše li dobro, je li blijed ili su usne blago plavkaste? Ako sjedim naspram osobe, ova procjena je lakša”, kaže Sven Peine, liječnik i šef Instituta za transfuzijsku medicinu u sveučilišnoj bolnici Hamburg-Eppendorf.
Međutim, predstavnici pacijenata izričito pozdravljaju nove propise. Krovna organizacija za kronične bolesnike i osobe s invaliditetom i njihovu rodbinu s oko milijun članova zalaže se za „pojednostavljenje propisa za davanje krvi i plazme, jer oni koji su pogođeni uvijek moraju strahovati da bi moglo doći do nestašica, posebno plazme”.
Rješava li umjetna krv probleme?
Umjetna krv bi mogla biti još jedno rješenje za nedostatak krvi – posebno za pacijente s rijetkim krvnim grupama ili specifičnim netolerancijama. Ukupno postoji više od trideset različitih sustava krvnih grupa. Za transfuziju krvi ključni su ABO sustav krvnih grupa i rezus faktor. Samo krvna grupa 0- može se koristi univerzalno, ali davatelji s ovom krvnom grupom su vrlo rijetki. U travnju 2024. istraživači iz Danske i Švedske uspjeli su pretvoriti krv iz grupe A i B u krv grupe 0. Ovo je omogućeno upotrebom enzima iz crijevne bakterije. Studija iz 2019. je već pokazala da enzimi omogućuju takvu konverziju.
Uspješna transfuzija crvenih krvnih zrnaca
Proizvodnja krvnih pločica (trombocita) i, prije svega, crvenih krvnih zrnaca (eritrocita) vrlo je složena jer ove stanice s jezgrom moraju nastati iz posebnih stanica u koštanoj srži. Noviji pristupi se fokusiraju na genetsku modifikaciju stanica tako da su u stanju proizvoditi veće količine eritrocita. Prve transfuzije umjetno proizvedenih crvenih krvnih zrnaca već su urađene u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Međutim, u vrlo malim količinama, koje su činile samo oko jedan posto sadržaja regularne donacije krvi. Nije bilo komplikacija ili neželjenih efekata. Rezultati su pozdravljeni kao medicinski napredak.
Rizici i izazovi umjetne krvi
Razvoj umjetne krvi nije bez rizika. Imunosne reakcije mogu nastati ako tijelo reagira na strane enzime ili komponente umjetne krvi anafilaktičkim šokom i samim tim po život opasnim reakcijama. Također se mora osigurati da umjetna krv zaista može ispuniti sve funkcije prirodne krvi – može li se prilagoditi različitim krvnim grupama i specifičnim zahtjevima primatelja.
Sve u svemu, proći će godine prije nego što umjetna krv bude dostupna u dovoljnim količinama i s nužnom sigurnošću za široku upotrebu. Do tada, davanje krvi ostaje nužno za transfuzijsku medicinu.
(Deutsche Welle)
