Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine izračunao je da je sindikalna potrošačka korpa u januaru iznosila 3.149,80 KM. Pokrivenost sindikalne potrošačke korpe prosječnom platom je 44,48%, a minimalnom platom je 31,75%. Podaci Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine pokazuju da su cijene uvezenih proizvoda sa dažbinama u nekim slučajevima i duplo manje u odnosu na cijene hrane koju kupujemo u marketima. Ekonomisti razlog vide u monopolističkim maržama i nedovoljnim kontrolama.
Cijene hrane i zarade trgovaca sve veće, a kućni budžeti građana u Bosni i Hercegovini sve tanji. Kada se cijene uvozne hrane sa svim uračunatim dažbinama uporede sa cijenama u marketima evidentno je da su neki proizvodi i duplo skuplji. Građani sliježu ramenima, kažu da su nemoćni i razočarani što nadležni ne staju u kraj trgovčkim malverzacijama. Saglasni su da je neralno skupo i u marketima, na pijaci i u mesnicama. Za sindikalnu potrošačku korpu koja je premašila 3.000 maraka potrebno je više od dvije prosječne plate ili pet prosječnih penzija. U Pokretu potrošača smatraju da trgovci zaračunavaju vrtoglave marže, zbog nedovoljnih kontrola.
Admir Arnautović, predsjednik Udruženja potrošača Srednje Bosne
„Posebno nas zabrinjava što se marže ne kontrolišu od strane države dolaze nam različite informacije da da su marže često i 100 odsto. Tržišna inspekcija bi trebala kontrolisati te marže i da pojača kontrole.“
Ekonomisti kažu da građani u BiH više od 50 odsto mjesečnih primanja troše na hranu, a u razvijenim zemljama 20 odsto. To je kažu pokazatelj siromaštva jednog društva, što trgovci zidanjem cijena itetkako koriste. Apsurdno je da siromašni građani Bosne i Hercegovine plaćaju skuplje uvozne proizvode nego što koštaju u matičnim zemljama, koje su mnogo bogatije od nas, upozorava ekonomski analitičar Aleksa Milojević.
Aleksa Milojević, ekonomiski analitičar
„Imamo situaciju da su cijene hrane kod nas veće nego u matičnim zemljama. Imamo uvozni lobi zbog koje zbog nestašice domaće hrane zidaju cijene kako hoće i sada se snabdjevači tržni centri međusobno dogovore i naprave monopol.“
Razloge za ovakvu nezavidnu situaciju za građane, ekonomski stručnjaci vide u nedostatku domaće proizvodnje i robnih rezervi, ali i nepostojanju zakona kojim bi se onemogućilo monopolsko udruživanje.
