U Bosni i Hercegovini gotovo svakodnevno svjedočimo otvorenom prisustvu i tolerisanju fašističkih narativa u javnom prostoru. Od političkih govora do društvenih mreža, fašistička retorika ne samo da nije potisnuta, nego se često i normalizira, što otvara ozbiljna pitanja o stepenu društvene svijesti, ali i odgovornosti institucija. Ova zabrinjavajuća pojava bila je povod za ovosedmično anketno pitanje BHT1: da li građani i predstavnici vlasti prepoznaju fašističke poruke u javnom prostoru, kako ih tumače i šta smatraju najboljim načinom borbe protiv njih?
U anketi su učestvovali brojni politički i javni akteri. Nebojša Vukanović, zastupnik Liste „Za pravdu i red“ u Narodnoj skupštini Republike Srpske, kao i Marijana Hrvić-Šikuljak iz Demokratske fronte u Parlamentu Federacije BiH, dali su svoja viđenja o prisustvu fašizma u savremenom bosanskohercegovačkom društvu. O ovoj temi govorili su i Sanin Bogunić, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, Edin Forto, ministar komunikacija i prometa BiH, te Miro Lazović iz Predsjedništva DF-a. Ćamil Duraković, potpredsjednik Republike Srpske, također je podijelio svoje mišljenje o tome kako se društvo treba postaviti prema fašističkoj retorici koja je sve prisutnija, naročito u političkim i medijskim krugovima.
U njihovim odgovorima prisutna je zajednička zabrinutost zbog sve češćih govora mržnje, historijskog revizionizma i veličanja ideologija koje su ostavile tragične posljedice u prošlosti. Fašističke ideje se ne pojavljuju isključivo kroz otvoreno negiranje zločina ili veličanje zločinaca, već i kroz sistematsko podsticanje nacionalne mržnje, dehumanizaciju “drugog” i uporno ignorisanje vrijednosti demokratije i jednakosti.
Zajednički imenitelj svih izjava je potreba za snažnijom reakcijom institucija, ali i građana. Borba protiv fašizma, kako su naglasili anketirani, mora se voditi obrazovanjem, dosljednim provođenjem zakona i javnim otporom prema govoru mržnje – bez obzira odakle on dolazio. Ukoliko društvo nastavi tolerisati ovakve narative, postoji opasnost da se granice prihvatljivog pomjere do te mjere da fašizam ponovo postane sistemski oblik djelovanja, a ne samo retorički incident.
