Budući da nutricionisti neprekidno ponavljaju da doručak ubrzava metabolizam nije joj bilo jasno zašto nikako ne gubi na težini iako jede cjelovite žitarice svakog jutra, odnosno praktikuje zdrav doručak.
“Nisam shvatala da svakog jutra prilikom doručka pravim čak tri greške. I tek kad sam prestala da ih pravim vidjela sam željene promjene na svom tijelu”, otkrila je.
Evo šta je naučila:
Prestala sam da jedem žitarice
Svakog jutra jela sam žitarice od osnovne škole pa sve do kraja studija. Stvarno mi je dugo trebalo da shvatim da te slatke i ukusne žitarice nisu dobar izbor za mene, niti za bilo koga drugog, jer su pune šećera i ne sadrže dovoljno proteina i vlakana.
Pa čak ni one koje reklamiraju kao fitnes žitarice obogaćene vlaknima. Umjesto žitarica odlučila sam da svakog jutra za doručak jedem 13 do 20 grama proteina, najmanje šest grama vlakana i 10 do 15 grama zdravih masnoća. Znači za doručak uglavnom pijem smuti ili zobenu kašu (zob bez dodatih šećera).
Jedem kad osjetim glad, a ne kad mislim da bi trebalo
Toliko puta sam pročitala da je doručak najvažniji obrok u danu i slijepo sam se vodila za tom maksimom. Jela sam svakog jutra pola sata nakon što bih se probudila, oko 7.30, iako u 99 odsto slučajeva nisam bila gladna. I onda bih oko 10 ili 11 časova ponovo osjetila snažnu glad, tako da sam često dva puta doručkovala. Sad prvo odradim trening i doručkujem na poslu oko 9 ili 10 sati kad osjetim glad, a ne kad mi je vreme za obrok.
Počela sam da pazim na veličinu porcije
Treća greška koju sam radila je da nikad nisam pazila na veličinu porcije. Kad sam za doručak jela žitarice, napunila bih punu činiju za salatu ili supu. Obično sam kombinovala dvije ili tri vrste žitarica u koje bih još dodala orašasto i bobičasto voće ili bananu i sve bih to prelila mlijekom od soje obogaćenim ukusom vanile.
Takav doručak je imao oko 600 kalorija. Sad mjerim sastojke koje stavljam u smuti ili u zobene pahuljice i pazim da moj doručak ne premašuje 400 kalorija.
