Težak august je iza navijača Veleža. Čak je i neutralnim ljubiteljima fudbala teško objasniti sve što se u Mostaru događalo u posljednjih mjesec dana.
Od razočarenja i apatije nakon završetka prošle sezone, preko burnog ljeta i uključenja legendi, pa do spektakularne „Crvene noći“. Uz to, klub je uspio riješiti dugovanja prema igračima i otvoriti novu sezonu sa dvaput rasprodanim stadionom. No, sinoć je sve izgledalo kao gašenje ambicija. Nije tome kriva obilna kiša, nego loši potezi i pogrešni koraci – i to je sada više nego očito.
Stabilizacija ili pad?
Predsjednik Rahimić i trener Goran Sablić i legenda kluba Meho Kodro još su uoči starta najavili sezonu „stabilizacije“. Na papiru to i ne zvuči loše. Ekipa je gotovo u potpunosti nova i oscilacije su bile očekivane. Ali – teško je opravdati skoro posljednje mjesto nakon šest kola. Rođeni nisu na samom dnu samo zato što Zrinjski još ima utakmica za odigrati zbog evropskih nastupa.
Ipak, tri uzastopna poraza teško je progutati. Protiv Željezničara su pokleknuli zbog vlastitih grešaka i emocija, u Bijeljini ih je srušila katastrofalna zadnja linija i promašeni jedanaesterac, a sinoć su djelovali nemoćno – kao da je pogodak za njih misaona imenica.
Ko snosi krivicu?
Analiza je jasna – najveći dio odgovornosti snose igrači. Sablić im sigurno nije rekao da penale izvode onako kako su to učinili Ziljkić i Dogan, a oba promašaja presudila su utakmice. Sinoć je isto – zicere su morali realizirati Dogan i Karjašević, jer upravo oni su Velež lišili prijeko potrebnih bodova.
Naravno, ni Uprava ne može ostati po strani. Vrijeme opravdanja je prošlo, rezultati su loši, a Velež se nalazi na dnu Premier lige BiH. Sezona će, po svemu sudeći, biti teža nego što je iko u Mostaru priželjkivao – a vremena za ispravke neće biti puno.
Umjesto riječi sada trebaju djela.
