Kada je Velež prošlog ljeta ulazio u novu sezonu, malo ko je mogao pretpostaviti da će Rođeni nekoliko mjeseci kasnije ponovo izboriti nastup na evropskoj sceni. Početak je bio turbulentan, rezultati loši, atmosfera puna sumnje, a ekipa daleko od onoga što su navijači očekivali.
Djelovalo je da Mostar čeka još jedna teška i iscrpljujuća sezona.
Međutim, upravo u trenucima kada je klub bio pod najvećim pritiskom, uslijedio je potpuni preokret.
Promjena na klupi pokazala se kao ključni trenutak sezone. Dolaskom Ibre Rahimića i novog stručnog štaba Velež je počeo dobijati ono što mu je dugo nedostajalo — stabilnost, disciplinu i jasnu ideju igre. Ekipa je iz kola u kolo izgledala ozbiljnije, organizovanije i takmičarski mnogo zrelije.
Posebno se to vidjelo u defanzivnom segmentu. Velež je postao ekipa koju je bilo izuzetno teško pobijediti. Rođeni su tokom drugog dijela sezone rijetko gubili utakmice, a odbrana je postala jedan od glavnih razloga velikog rezultatskog uspona. Primali su malo golova, igrali čvrsto i kompaktno, a bodovi su počeli dolaziti i protiv najjačih rivala.
U modernom fudbalu upravo je to često odlika ozbiljnih ekipa — ne moraš uvijek briljirati prema naprijed ako znaš kako kontrolisati utakmicu i ostati rezultatski stabilan.
Važan detalj cijelog preokreta bio je i raskid saradnje sa Almedinom Ziljkićem. Iako je riječ o igraču sa kvalitetom, nakon njegovog odlaska ekipa je djelovala mnogo homogenije, ozbiljnije i fokusiranije na kolektiv. U svlačionici se počeo osjećati drugačiji mentalitet, a upravo takve stvari često odlučuju sezonu više nego sama individualna imena.
Velež možda nije igrao najatraktivniji fudbal u svakom trenutku, ali je igrao zreo i takmičarski fudbal. To potvrđuje i činjenica da su Rođeni sezonu završili ispred klubova poput Željezničara i Širokog Brijega, koji su imali ozbiljne ambicije i velika očekivanja.
Posebno je zanimljiv slučaj Željezničara, koji je u sezonu ušao uz velika ulaganja, promjene i najave borbe za vrh, ali je na kraju ostao iza Veleža.
Iako ostaje žal zbog izgubljenog finala Kupa Bosne i Hercegovine, plasman u Evropu predstavlja ogroman uspjeh za klub. Nakon svega što je Velež prošao posljednjih godina, povratak na međunarodnu scenu još jednom potvrđuje da klub ponovo ide uzlaznom putanjom.
Evropa za Velež nikada nije samo sport. Ona nosi emociju, identitet i podsjetnik na velike evropske noći koje Mostar i dalje pamti. Upravo zato ovaj plasman ima posebnu težinu.
Na kraju, možda najveća pobjeda Veleža ove sezone nije samo rezultat na tabeli nego činjenica da je klub ponovo dobio stabilnost, karakter i ekipu kojoj navijači vjeruju.
A to je često temelj svih velikih priča.
