U Bosni i Hercegovini, iako je zdravstveno osiguranje obavezno i pokriva određeni dio troškova za lijekove, mnogi građani i dalje snose značajne lične troškove. Ovo je naročito izraženo kod lijekova koji nisu na listama koje finansiraju Fondovi zdravstvenog osiguranja, kao i kod dodataka prehrani i vitamina koji gotovo nikada nisu pokriveni.
Troškovi lijekova i dodataka predstavljaju veliki finansijski teret, naročito za osobe sa hroničnim bolestima koje zahtijevaju dugotrajnu terapiju. S obzirom na prosječne plaće koje su relativno niske, često se dešava da ljudi moraju odricati se drugih životnih potreba kako bi obezbijedili potrebne lijekove.
Neujednačenost u sistemu dodatno pogoršava situaciju. Različiti entiteti i kantoni imaju različite liste lijekova i pravila, pa se pacijenti u nekim dijelovima zemlje suočavaju sa otežanim pristupom adekvatnoj terapiji. Također, suplementi i vitamini, koji su često neophodni za potpuni oporavak ili podršku organizmu, nisu finansirani iz osiguranja, pa pacijenti te troškove snose iz vlastitog džepa.
Neki pacijenti odustaju od terapije zbog visokih cijena
Posljedice ovog sistema su ozbiljne, neki pacijenti odustaju od terapije zbog visokih cijena, što može dovesti do pogoršanja zdravstvenog stanja. Porodice često traže dodatna zaduženja ili smanjuju druge troškove kako bi platile neophodne lijekove. U pojedinim slučajevima, ljudi se oslanjaju na humanitarne organizacije ili donacije.
Sistem zdravstvenog osiguranja, iako ključan, ne uspijeva u potpunosti da prati rast cijena lijekova i da osigura dostupnost svih neophodnih terapija na vrijeme. Problemi sa listama čekanja, birokratija i kašnjenja u nabavci lijekova dodatno otežavaju situaciju. Zaključno, iako zdravstveno osiguranje pruža osnovnu zaštitu, troškovi lijekova i dodataka predstavljaju ozbiljan ekonomski problem za mnoge građane BiH, koji utiče kako na njihov kvalitet života, tako i na ukupnu zdravstvenu zaštitu u zemlji.
Alma Stefanišin, predsjednica Udruženja Snaga kaže da pacijenti nisu zaštićeni dovoljno.
“Kao pacijenti u Bosni i Hercegovini, svakodnevno osjećamo da nas sistem zdravstvenog osiguranja ne štiti dovoljno od ličnih troškova. Na papiru postoje liste lijekova, refundacije i različiti mehanizmi, ali u stvarnosti to ne znači da smo zaštićeni. Lijekovi sa lista često nedostaju, moderne terapije se uopće ne nalaze u sistemu, a procedure za refundaciju su složene i pokrivaju tek dio troškova. Na kraju, najveći teret ponovo pada na pacijenta i njegovu porodicu. Poseban problem je što se prava pacijenata razlikuju od kantona do kantona. U jednom kantonu lijek može biti besplatan, dok u drugom pacijent mora sam snositi cijeli trošak. Tako se pravo na liječenje pretvara u privilegiju koja zavisi od adrese stanovanja i platežne moći. To je nepravedno i diskriminirajuće”, kaže Stefanišin.