Dok političari propovijedaju ljubav prema domovini, mladi građanih BiH pakuju kofere. Demografsko iscrpljivanje postaje egzistencijalni problem za zemlju gdje nemaju perspektive, piše austrijski portal Kosmo.
Dok politički donosioci odluka usporavaju proces evropskih integracija, sve se više mladih odlučuje za život u inostranstvu. Kontinuirani odlazak mladih stručnjaka prerasta u demografski vanredni problem, koji zvanične institucije uglavnom ignorišu, navodi Kosmo. Povremeno se u medijima prikaže povratak ponekih građana, ali te brojke blijede pred stalnim gubitkom stanovništva.
“Ti povratnici su tokom boravka u inostranstvu uvidjeli stvarne potencijale i mogućnosti koje u Bosni i Hercegovini postoje. To, naravno, ulijeva nadu”, objašnjava akademik Esad Duraković.
Zapravo, razočarenje uslovima života na Zapadu, s obzirom na rastuću društvenu polarizaciju, ekonomsku nesigurnost, uspon desnog populizma i oružane sukobe, navelo je neke građane na povratak. Tako se u prva tri kvartala ove godine više od 130 učenika vratilo u Tuzlanski kanton, uglavnom iz Njemačke, Slovenije i SAD-a.
Prema prognozama, oko 32.000 ljudi planira da se u narednih pet godina vrati u Bosnu i Hercegovinu. Ipak, znatno je veći broj onih koji nastavljaju odlaziti. Između 2013. i 2025. procjenjuje se da je zemlju napustilo oko 450.000 ljudi.
Dramatičan odlazak
Prema mišljenju stručnjaka, ovaj egzodus posebno pogađa radno sposobno stanovništvo. Prema izvještaju Populacionog fonda UN-a iz 2021. godine, čak 47 posto mladih razmatra odlazak – 23 posto privremeno, a 24 posto trajno. Dakle, gotovo svaki drugi mladi čovjek spreman je da spakuje kofere.
“Otišao sam u Jordan prije tri do četiri godine. Svaki put kad posjetim domovinu, osjetim želju da ostanem, ali ta želja brzo nestaje čim shvatim da se prilike nisu popravile”, kaže Adi Branković.
Demograf Amer Osmić potvrđuje: “I dalje redovno ispraćamo mlade ljude na aerodromima i autobuskim stanicama širom zemlje. Pokazatelji su jasni: svakodnevno gubimo stanovništvo – posebno visokoobrazovane i stručno osposobljene kadrove, koji svoje znanje potom ulažu u zemlje zapadne Evrope poput Njemačke, Austrije, Češke i Slovenije”.
Kontinuirani odlazak dovodi do pada nataliteta, trajno mijenja demografsku strukturu i usporava socioekonomski razvoj. Jedna studija Instituta za razvoj i inovacije procjenjuje da godišnji ekonomski gubitak zbog emigracije mladih iznosi oko 1,5 milijardi eura. Istovremeno, glavni uzroci odlaska – političke i etničke tenzije, korupcija i nepotizam – ne jenjavaju.
Političari se pritom utrkuju u frazama o državi, narodu i domovini. No, kako sociolog Vladimir Vasić primjećuje: od patriotizma se ne živi.
“Ljudi se ne brinu primarno za plate ili društvene pozicije – oni žele prije svega sigurnost i da nemaju strah od oružanih sukoba. U takvim okolnostima očekivati da se ljudi vrate? Nemojmo se zavaravati: ljudi ne napuštaju svoju domovinu zbog nedostatka ljubavi prema zemlji, korijenima ili patriotizmu. Oni odlaze teška srca, ali s realnim pogledom na stanje”, naglašava Vasić.
Realnost se ogleda i u demografskim prognozama: stanovništvo Bosne i Hercegovine, koje trenutno broji nešto manje od tri miliona, procjenjuje se da će do 2070. pasti na 1,6 miliona – s nesrazmjerno visokim udjelom starije populacije.