U sjenama parkova, napuštenih zgrada i dvorišta živi svijet koji rijetko primjećujemo – svijet divljih mačaka. One nisu kućni ljubimci, već potomci nekada domaćih mačaka koje su se naučile snalaziti same, bez pomoći čovjeka.
Njihova svakodnevica daleko je od udobnosti doma i pune zdjelice hrane. Feralne mačke, kako ih stručnjaci nazivaju, preživljavaju loveći miševe, ptice, guštere ili tražeći ostatke hrane po kontejnerima. Sklonište pronalaze u šupama, ispod automobila ili u napuštenim objektima, gdje se griju jedno uz drugo tokom hladnih noći.
Život u divljini kratak je i surov – većina ovih mačaka ne doživi više od nekoliko godina. Ženke mogu imati tri do četiri legla godišnje, a mladi mačići već sa četiri mjeseca uče da sami love. Majke ih postepeno odbacuju kada procijene da su spremni za samostalan život, obično između trećeg i četvrtog mjeseca starosti.
Iako često nevidljive, ove mačke igraju važnu ulogu u urbanom ekosistemu jer drže pod kontrolom populaciju glodara. Ipak, bez ljudske brige njihov broj može brzo narasti i prerasti u problem. Zato su sterilizacija i kontrola populacije najvažniji i najhumaniji način pomoći.
Odrasle divlje mačke teško se pripitomljavaju, ali njihovi mačići, ako se rano priviknu na ljude, mogu postati topli, zahvalni kućni ljubimci. Svaka mala pomoć – tanjir hrane, sklonište ili podrška lokalnim akcijama sterilizacije – za njih znači mnogo.
U svijetu tišine i preživljavanja, divlje mačke podsjećaju da život postoji i tamo gdje ga rijetko tražimo — u pukotinama grada, pod svjetlom uličnih lampi i iza tišine noći.