Praznici su vrijeme druženja s porodicom i prijateljima, slavljenja uspjeha postignutih u protekloj godini i pravljenja planova za iduću. Među onima koji dočekuju praznike su i oni kojima Bosna i Hercegovina nije dom – imigranti koji su posljednjih godina došli iz različitih krajeva svijeta. Koliko se osjećaju prihvaćeno? Kako provode praznike daleko od rodnih gradova i šta ih je zadržalo u Bosni i Hercegovini?
Matt je u Sarajevo iz Kalifornije stigao prije sedam godina, kao službenik u crkvi, sa suprugom i djecom. Danas kaže – ovo nije samo mjesto gdje živi. Ovo je grad koji je osvojio njegovo srce.
“Mi smo sigurni da smo donijeli pravu odluku. Kad ja i supruga šetamo Baščaršijom sa prijateljima jedva mogu vjerovati da ja živim ovdje.. Kada vidim atmosferu, arhitekturu… krasno je”, ističe Matt Weisman Meyer, doseljenik iz Kalifornije.
Za njega su praznici posebno emotivni – dokaz su da toplina doma ne zavisi od geografije već od ljudi oko nas. A ljudi su, uz arhitekturu Sarajeva, možda i najveći razlog zbog kojeg je odlučio ostati u Bosni i Hercegovini.
“Ljudi uvijek žele da pomognu drugim ljudima i mi smo prihvaćeni ovdje…Uvijek znamo da smo stranci. Ja nikad neću biti Bosanac ali jako lijepo su nas prihvatili”, kaže Matt.
Hiljadama kilometara daleko od Mattove Kalifornije, u sirijskom ratnom Halepu, snove o ljepšem životu sanjala je samohrana majka Shirin Shahbandar. Ni slutila nije da će san o miru biti san o Bosni. Od 2019. do danas živi njegovo ispunjenje.
“U početku je bilo teško jer sam došla sama… pripremala sam dokumente za svog sina. Bilo je tužno jer sam ga tada prvi put ostavila samog, ja sam ovdje bila sama. Nisam znala šta da očekujem. Ali da budem iskrena, već prvi utisci su bili suprotni mojim očekivanjima – svi su željeli da mi pomognu, sve je bilo dobro, ako zanemarimo da mi je tada nedostajao sin, sve drugo je bilo savršeno, i danas je”, priča Shirin.
Živi na sarajevskoj Ilidži, delikatese kuhinje orijenta kroz vlastiti biznis dijeli sa sugrađanima i kaže sretna je.
“Zaista sam sretna. Sada i da me pitate da li bih se vratila u Siriju čak i kada je rat stao… rekla bih ne! Jer, znate, ne radi se samo o povratku kući. Radi se o životu na koji ste navikli. O miru koji imam ovdje, o ljudima, mentalitetu. Ovdje je život jednostavan, bez žurbe. Mislim da kada bih se vratila, trebalo bi mnogo vremena da stvari budu kakve su bile”, kaže doseljenica iz Sirije Shirin Shahbandar.
Na sjeveroistoku Bosne, sa sjeveroistoka Afrike, dom je pronašao Muhamed Abdelzaher iz Egipta. Iz rodnog Sharm El Sheikha došao je u Tuzlu. Grad koji je osvojio njegovo srce pri turističkoj posjeti. A zbog ljubavi prema Bosni i Hercegovini, akademsku diplomu IT stručnjaka ostavio je po strani i posvetio se kuhinji. Na društvenim mrežama osvojio je simpatije desetina hiljada ljudi, a i njemu su ljudi ono što najviše voli u Bosni i Hercegovini.
“Volim kad mi ljudi kažu đe si Bosanac, a ne đe si Egipćanin”, kaže Muhamed Abdelzaher, doseljenik iz Egipta.
U Bosni i Hercegovini trenutno je 14.000 stranaca, a trend interesa za boravišnom dozvolom naše zemlje se povećava.
Dok domaća politika mnoge Bosance i Hercegovce tjera da sreću traže van granica naše zemlje, a i sami često vole reći kako bježe od naših ljudi, stranci iz svih krajeva svijeta upravo u toploti našeg čovjeka vide sidro koje ih drži ovdje.
