Tvrdnje da je ruski protivzračni sistem S-300PMU2 oborio američki borbeni avion F-35 Lightning II nisu tačne, ali situacija je bila mnogo ozbiljnija nego što se na prvi pogled činilo.
Vojni analitičar Nedžad Ahatović ističe da je činjenica da je F-35 morao prinudno sletjeti i pretrpio određena oštećenja – prema američkim izvorima – jasan znak da su iranske snage bile izuzetno blizu da ostvare pogodak.
F-35, kao avion smanjene radarske vidljivosti, dizajniran je tako da njegov radarski odraz bude minimalan i teško uočljiv. Njegov “potpis” često se gubi u tzv. radarskom šumu, odnosno smetnjama koje sistemi obično ignorišu kao ambijentalni signal.
Međutim, ako je došlo do oštećenja letjelice, to znači da su iranski sistemi uspjeli izdvojiti upravo taj signal iz šuma, identificirati ga kao cilj, pratiti njegovu putanju i navesti raketu gotovo do direktnog pogotka.
Prema Ahatoviću, to otvara ozbiljnu sumnju da Iran raspolaže naprednim kineskim radarom YLC-8B, koji je specijaliziran za otkrivanje “nevidljivih” ciljeva.
Postoje indicije da je Kina već isporučila ovaj sistem Iranu, uz tehničku podršku i stručni kadar. Dodatne sumnje potkrepljuju izvještaji iz januara 2026. godine, kada je zabilježen intenzivan dolazak kineskih vojnih transportnih aviona u Iran, pod neuobičajenim i prikrivenim uslovima.
Radar YLC-8B, prema dostupnim podacima, može detektovati ciljeve na udaljenosti do 300 kilometara, a čak i avione poput F-35 na više od 200 kilometara. Osim toga, sistem je mobilan i može se brzo premještati, što ga čini otpornim na protivnapade.
Ovaj radar je, kako se vjeruje, integrisan u širi sistem protivzračne odbrane Irana, gdje služi za rano otkrivanje ciljeva, dok sistemi poput S-300PMU-2 ili kineskog HQ-9 preuzimaju praćenje i gađanje.
Zaključak je jasan – F-35 ovaj put nije oboren, ali je incident pokazao da tehnologija “nevidljivosti” više nije nedodirljiva.
A kako upozorava Ahatović, sljedeći put bi ishod mogao biti drugačiji.
