Unska pruga, nekada jedna od najznačajnijih željezničkih linija u regionu, danas je van funkcije, iako bi njena revitalizacija mogla imati višestruke ekonomske i saobraćajne koristi za Bosnu i Hercegovinu i zemlje okruženja. Ministarstvo komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine i Bosanskohercegovačka željeznička javna korporacija pokrenuli su inicijativu za obnovu pruge. Projekt je podržalo Vijeće ministara BiH, koje je osiguralo sredstva za izradu idejnog rješenja u formi stručnih studija.
Za građane Krajine pruga je bila žila kucavica ovog kraja. Može li joj se vratiti nekadašnji značaj?
Nova inicijativa obnove
Unska pruga, duga 178 kilometara, nekada je povezivala unutrašnjost Bosne i Hercegovine s Evropom. Danas zapuštena infrastruktura i tišina na peronima. Nakon godina zastoja pokrenuta je nova inicijativa za njenu obnovu. Studija koju po nalogu Ministarstva komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine radi Bosanskohercegovačka željeznička javna korporacija, treba pokazati koliko je vremena i sredstava potrebno za revitalizaciju. Nadležni ističu da je u proces uključena i Hrvatska.
Ministar komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine Edin Forto (NS) naglašava da postoji široka koordinacija svih aktera.
„Sa svima sam u komunikaciji – i s Vladom Republike Hrvatske, ministrom Olegom Butkovićem, kao i s obje entitetske vlade i željezničkim kompanijama. Unska pruga je nešto što se mora oživjeti, jer u proteklom periodu nije bila na listi prioriteta ni u Bosni i Hercegovini, a kamoli u Hrvatskoj“, izjavio je Forto.
Jedan od najvećih izazova je administrativne prirode. Unska pruga čak sedam puta prelazi granicu s Hrvatskom, što je godinama otežavalo njenu ponovnu uspostavu. Prije rata, ovom prugom prevozilo se oko četiri miliona tona robe i više od milion i po putnika godišnje.
Direktor Područja infrastrukture Bihać Željeznica Federacije Bosne i Hercegovine Samir Alagić upozorava na posljedice njenog zatvaranja.
„Zatvaranjem Unske pruge stavljeni smo u svojevrsnu transportnu izolaciju, bez pristupa lukama i kontinentalnoj Hrvatskoj, kao i daljim dijelovima Evrope“, rekao je Alagić.
Sjećanja radnika i mještana
O vremenu kada je pruga radila punim kapacitetom danas svjedoče samo sjećanja. U jednoj smjeni znalo je proći i do 70 vozova, prisjećaju se radnici željeznice. Šef stanice Kulen Vakuf Edin Demirović opisuje intenzitet tadašnjeg rada.
„Cijeli dan je bio posao, niste mogli sjediti. U noćnoj smjeni bih ponio večeru i vratio je kući jer nisam imao vremena da jedem“, kazao je Demirović.
A danas je, kažu, sve stalo. Na peronima prazne klupe i stanice na kojima niko ne čeka. Šef stanice Martin Brod Almir Musić ističe da je stanje obeshrabrujuće.
„Žalosno je što nema vozova. To nam je osnovni posao – prevoz robe i putnika“, izjavio je Musić.
Više od 16 godina ni putnički ni teretni voz nije stigao na stanicu u Martin Brodu. Ostale su samo puste tračnice kao podsjetnik na nekadašnji značaj pruge.
Granice i prepreke
U Kulen Vakufu i Martin Brodu, kažu mještani, nekada je bilo posla za sve koji su htjeli raditi. Putovalo se širom Evrope. Mještanin Kulen Vakufa Nijaz prisjeća se međunarodnih linija.
„Mogli smo sjesti ovdje i putovati za Stuttgart, Minhen… Pruga je bila prava žila kucavica“, rekao je Nijaz.
Ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju, a kasnije i u Šengenski prostor radnicima je onemogućeno održavanje dijela pruge koji prolazi kroz Hrvatsku.
„Ulaskom Republike Hrvatske u Evropsku uniju 2013. godine, a kasnije i u šengenski prostor 2023. godine, nama je praktično postavljena rampa“, istakao je Alagić.
Za mnoge u Krajini, Unska pruga nije samo infrastrukturni projekt, već simbol nade da će se život ponovo vratiti na ove tračnice.
