Njemačka mora strateški koristiti državne subvencije ako želi usporiti jačanje krajnje desnice, poruka je studije koju su proveli Zaklada Bertelsmann i sveučilišta u Düsseldorfu, Princetonu i kalifornijskom Davisu. Pritom su najdjelotvornije proračunske investicije u regijama s visokim udjelom zaposlenih u klasičnim industrijama, kemijskoj ili automobilskoj industriji te proizvodnji čelika, prenosi Der Spiegel.
U tim regijama povećanje financiranja infrastrukture od 100 eura po stanovniku dovodi do smanjenja udjela AfD-a u glasovima za otprilike jedan postotni bod. Još bi bolji rezultati mogli biti kad bi se proračunska ulaganja bolje politički komunicirala. Cilj regionalnih poticaja i programa gospodarskog razvoja je poticanje rasta i stvaranje jednakih životnih uvjeta. “Ako se to postigne, naše analize pokazuju da je to najučinkovitije sredstvo protiv AfD-a”, kaže ekonomist Jens Südekum, savjetnik ministra financija Larsa Klingbeila (SPD). Südekum je jedan od autora studije.
Protestni glasovi
Pritom nije važno ulagati samo u siromašnijim područjima nego i u onima koje su još uvijek dobrostojeće, ali očekuju neizbježno gospodarsko restrukturiranje, što potiče strahove od gubitka posla i osiromašenja. Država bi investicijama u infrastrukturu trebala poslati poruku da gradi novu, održivu gospodarsku strukturu. Autori studije analizirali su 20 saveznih programa regionalnih poticaja uvedenih 2020. s rezultatima pokrajinskih izbora u Donjoj Saskoj, Bavarskoj i Hessenu. Glavni je zaključak da je neselektivna raspodjela novca neučinkovita. Ulaganja u konkretne projekte jačaju demokratske snage: novi industrijski park, brzi internet, obnovljena strukovna škola. Za one koji vide takve investicije, manja je vjerojatnost da će se kao protestni birači okrenuti AfD-u.
Vlada Friedricha Merza početkom godine značajno je restrukturirala najvažniji program financiranja regionalnog razvoja koji ujedinjuje savezne i pokrajinske fondove, no još nije definitivno odlučeno koje će regije u budućnosti ispunjavati uvjete za financiranje. Autori studije ističu da ne smiju jedini kriteriji biti niski prihodi i visoka nezaposlenost, nego se mora uzeti u obzir i “pritisak na transformaciju”. Prekasno je slati pomoć nakon što su radna mjesta već izgubljena.
Ljetos objavljena studija Zaklade Friedrich Ebert upozorila je da AfD često ima koristi od loše razine javnih usluga: ondje gdje je liječnik daleko, a internetski signal loš, AfD često dobiva dodatne glasove. Studija objavljena u srpnju, kad je AfD u anketama osvajao oko 23 posto na saveznoj razini, ili pet postotnih bodova manje nego sada, potvrdila je da općenito vrijedi pravilo da što je životni standard bolji to AfD na tom području dobiva manje glasova.
U velikim, dinamičnim gradovima poput Münchena ili Berlina, AfD je u prosjeku imao 13 posto podrške, dok je u područjima ruralne Zapadne Njemačke, gdje su plaće prosječne, dobivao 21 posto. Rezultati AfD-a bili su najviši u strukturno slabim regijama, posebno na ruralnom istoku, gdje su plaće najniže, a infrastruktura nekvalitetna. Tu bi čak 40,5 posto birača dalo glas za AfD.
