Evropske zemlje ubrzano razmatraju alternativni sigurnosni model koji bi omogućio odbranu kontinenta čak i u slučaju povlačenja Sjedinjenih Američkih Država iz NATO saveza. Ideja takozvanog „evropskog NATO-a“ sve više dobija na značaju, posebno nakon promjene stava Njemačke.
Prema dostupnim informacijama, plan se ne razvija kao zamjena za NATO, već kao svojevrsna sigurnosna mreža koja bi omogućila kontinuitet funkcionisanja saveza i bez ključne američke podrške. Fokus je na jačanju uloge evropskih država u komandnim strukturama i postepenom preuzimanju vojnih kapaciteta koje trenutno dominantno osigurava Washington.
Ključni zaokret dolazi iz Berlina, gdje je nova politička garnitura spremnija podržati veću evropsku vojnu autonomiju. Ovaj potez dodatno je ubrzan rastućim nepovjerenjem prema američkoj politici i izjavama o mogućem smanjenju ili povlačenju američkog angažmana u Evropi.
Plan uključuje niz konkretnih pitanja – od organizacije protuzračne i raketne odbrane, preko logistike i vojne mobilnosti, pa sve do potencijalnog jačanja evropskog nuklearnog odvraćanja. Cilj je osigurati da Evropa može samostalno odgovoriti na sigurnosne prijetnje, prije svega iz pravca Rusije.
Ipak, izazovi su ogromni. NATO je decenijama građen oko američkog vodstva – od obavještajnog sistema do vrhovne komande – pa bi potpuna transformacija zahtijevala godine ulaganja i reorganizacije.
Uprkos tome, evropski lideri sve ozbiljnije razmatraju ovaj scenarij, svjesni da bi budućnost sigurnosti kontinenta mogla zavisiti upravo od njihove sposobnosti da preuzmu veću odgovornost.
