Dokumentarni film „Živjećemo zajedno“ mostarskog reditelja Damira Markovine danas će imati svjetsku premijeru na 32. Sarajevo Film Festivalu, gdje je uvršten u Takmičarski program dokumentarnog filma. Riječ je o izrazito ličnom ostvarenju kroz koje Markovina, razgovarajući sa svojim ocem, otvara pitanja rata, političkih odluka, porodičnih odnosa i društva koje je nastalo nakon raspada Jugoslavije.
Film će biti prikazan u 15:30 sati u Cineplexxu 1, a za Markovinu Sarajevo ima posebno značenje kao mjesto njegove svjetske premijere. Dio filma snimljen je upravo u Sarajevu, dok je sama priča duboko povezana s Mostarom i Bosnom i Hercegovinom. Na projektu je radio sedam godina, iako kaže da je ideja postojala mnogo duže. U središtu filma nalazi se njegov otac Roko Markovina, socijalista i zastupnik u Parlamentu Bosne i Hercegovine od 1990. do 1996. godine. Kada je počeo rat, odlučio je ostati sa porodicom u Mostaru smatrajući to svojom moralnom obavezom. Njegovi politički i antinacionalistički stavovi imali su, međutim, ozbiljne posljedice i za njega i za njegovu porodicu. Porodica je protjerana iz Mostara, njihov dom je zauzet, a prošlo je sedam godina nakon završetka rata prije nego što su ga uspjeli vratiti. U njega se više nikada nisu vratili. Roko Markovina danas sa suprugom živi na jednom jadranskom otoku.
Otac i sin, politika i porodične posljedice
Tri decenije kasnije Damir Markovina ocu postavlja pitanja koja kao dijete nije mogao postaviti ili razumjeti. Posebnu dimenziju filmu daje činjenica da je reditelj sada približno u životnoj dobi u kojoj je njegov otac bio kada je počeo rat. Političke odluke jednog čovjeka u filmu se zato ne posmatraju samo kroz historiju, nego i kroz posljedice koje su ostavile unutar njegove porodice. Markovina priznaje da ga je tokom stvaranja filma neprestano pratio sukob dvije uloge – sina koji razgovara s ocem i reditelja koji od njega želi dobiti odgovore.
Važno mjesto zauzima i Daytonski mirovni sporazum. Roko Markovina bio je jedan od šest zastupnika koji su glasali protiv sporazuma, a upravo je njegov dosljedni antinacionalistički politički stav od njega napravio prepoznatljivu figuru bh. ljevice, ali istovremeno i metu nacionalističkih struktura. Film dolazi pred publiku tri decenije nakon Daytona, čime se, prema riječima reditelja, na određeni način zatvara dug životni krug cijele porodice.
Šta smo izgubili podjelama?
Iako polazi od iskustva vlastite porodice, Markovina nije želio napraviti film koji govori isključivo o njima. Porodična priča postaje polazište za šire pitanje o tome šta je rat ostavio generacijama koje su ga preživjele i koliko je tadašnja politička i društvena raznolikost nestala kroz nacionalne podjele. Upravo je to jedna od glavnih poruka koju želi ostaviti publici – podsjetiti koliko je trenutak početka rata bio složen i koliko je različitih političkih stavova i identiteta postojalo prije nego što je društvo dominantno podijeljeno prema nacionalnim kategorijama.
Naslov „Živjećemo zajedno“ zato nije slučajan. Markovina njime otvara pitanje mogućnosti zajedničkog života ljudi koji nemaju iste političke, nacionalne ili društvene poglede, ali moraju pronaći prostor za međusobno razumijevanje i kompromis. Film traje 75 minuta i nastao je u hrvatsko-bosanskohercegovačkoj koprodukciji. Jedan je od dugometražnih dokumentaraca koji se ove godine bore za Srce Sarajeva, a konkurencija dokumentarnog programa obuhvata 22 filma, među kojima je devet svjetskih premijera.
Nakon Sarajeva film očekuje međunarodni i regionalni festivalski život, a Markovina je najavio i kino projekcije. Sigurno je da će „Živjećemo zajedno“ biti prikazan i u Mostaru, gradu iz kojeg njegova porodična i filmska priča zapravo polazi.
