U Muzeju Hercegovine u Trebinju sinoć je promovisana knjiga Antonija Žalice „Žana Merkus – O mirisu krvi i baruta“, romansirana biografija posvećena neobičnoj Holanđanki koja je u 19. stoljeću napustila život u blagostanju i pridružila se ustanicima u Hercegovini. Žalica je knjigom pokušao od zaborava otrgnuti ženu čija životna priča danas djeluje gotovo filmski. Žana Merkus poticala je iz bogate holandske porodice, a njen otac bio je generalni guverner holandske Istočne Indije. Umjesto mirnog života koji joj je porijeklo omogućavalo, svoje nasljedstvo koristila je za pomoć potlačenima, a 1876. godine pridružila se ustanicima u Hercegovini. Nije ostala samo finansijski pomagač. Merkus je jahala zajedno s ustanicima i učestvovala u borbama, zbog čega je stekla gotovo legendaran status. Bila je nadahnuta Jovankom Orleankom, a u Hercegovini je ostala upamćena kao humanitarka, revolucionarka i žena koja je u vrijeme kada je to bilo gotovo nezamislivo ravnopravno s muškarcima odlazila u prve borbene redove.
Od heroja svog vremena do gotovo potpunog zaborava
Njena priča bila je mnogo šira od Hercegovačkog ustanka. Merkus je studirala jezike na Sorboni, govorila više jezika, bavila se humanitarnim radom u Parizu i pomagala u organizovanju bolnica. Kada je saznala za ustanak protiv osmanske vlasti u Hercegovini, dio svog bogatstva usmjerila je u pomoć ustanicima, uključujući nabavku oružja. Tokom borbi stekla je veliku popularnost, a vijesti o neobičnoj Holanđanki koja se bori uz Hercegovce širile su se tadašnjom Evropom. U Beogradu joj je 1876. priređen veliki doček, dok joj je pjesnik Đura Jakšić posvetio pjesmu „Dobrodošlica Jovanici Merkusovoj“. Ipak, posljednji dio njenog života bio je potpuno drugačiji – nekada slavljena heroina umrla je 1897. godine siromašna i gotovo zaboravljena.
Upravo taj nesrazmjer između života koji je vodila i zaborava u koji je kasnije pala jedan je od razloga nastanka Žalicine knjige. Autor je sinoć u Trebinju naglasio da je riječ o romansiranoj biografiji žene koja je svoje bogatstvo uložila u pomoć Hercegovcima, a čiji je doprinos vremenom gotovo iščeznuo iz kolektivnog sjećanja. Trebinje je, ipak, jedan od gradova u kojima uspomena na nju još postoji. Jedna ulica u gradu nosi ime Žane Merkus, dok Muzej Hercegovine čuva sjećanje na njen život i vezu s ovim krajem.
O knjizi su sinoć, uz autora Antonija Žalicu, govorili urednica Dragana Tomašević, Dejan Garić iz SPKD „Prosvjeta“ Sarajevo, književna kritičarka Merima Handanović te istoričar i muzejski savjetnik Zoran Mijanović. U muzičkom dijelu programa nastupila je pijanistkinja Lana Perović, a promociju su zajednički organizovali SPKD „Prosvjeta“ Sarajevo i Muzej Hercegovine u Trebinju.
Više od stoljeća nakon smrti Žane Merkus, njena nevjerovatna životna priča tako se ponovo vratila upravo u Hercegovinu – prostor zbog kojeg je svojevremeno bila spremna ostaviti privilegovan život i vlastito bogatstvo.
