U našoj rubrici „Ero.ba Priča“ ugostili smo danas mostarskog arhitektu Mirzu Šahovića. Osim što je arhitekta, Mirza je zaposlen kao viši stručni saradnik u Zavodu za prostorno uređenje Grada Mostara, te kao takav jako zanimljiv sagovornik o brojnim temama koje su interesantne za Mostarce.
Mirza iz ugla struke koliko je Mostar danas uređen grad ?
– Nije nikako uređen. Mi imamo dva problema. Prvi je da centar grada nije uopšte regulisan adekvatnim planovima. Druga je stvar ako uzmete kako treba to po zakonu da ide, sa prostornim planom višeg reda, počev od Federacije BiH, Kantona, Grada, zatim urbanističkim planovima i dalje da sad ne nabrajam sve, mi trenutno imamo važeći prostorni plan iz opštine Mostar iz 1990. godine, kaže na početku razgovora za Ero.ba Mirza Šahović.
Imamo plan iz 1990. godine a danas je 2022. godine. Jasno je da to nije usklađeno sa stvarnim stanjem
– Naravno da nije usklađeno i onda se vrtimo u krug. Osim što ima ogroman broj objekata koji nisu usklađeni sa odgovarajućom zakonskom regulativom, još veći je problem što se gradi a da se ne prati šira slika, pa se onda često nešto napravi što jedno drugo isključuje. Opet se vraćam na centar grada. Mi tu imamo nekoliko subjektivnih razloga zašto najuži centar nije zakonski, odnosno adekvatno regulacionim planovima uređen. Prvo imamo ono staro poslijeratno doba kada politika nije davala da se centar gradi, nakon toga imamo i dosta „spornih“ pitanja u samom centru. Također, kada je nesređeno stanje onda je to pogodno za razne manipulacije. I na kraju imamo objektivni faktor, a to je da od 2012. godine do nedavno Gradsko vijeće nije ni postojalo, dakle nije se moglo ni usvojiti adekvatno zakonsko riješenje.
Problem tzv. „mirujućeg saobraćaja“ je posebno evidentan u gradu, a ako ćemo gledati po područjima posebno na potezu od Sjevernog logora pa do južnih gradskih naselja.
– Mislim da se uopšte nije studiozno pristupilo rješavanju problema parkinga i zato danas imamo velike anomalije. Prvo radili smo analizu, od Sjevernog logora preko Carine i dijelova Titove ulice, ovaj centralni dio i Fejićeve ulice imate oko 160 parking mjesta. Istovremeno brojali smo automobile njih je oko 400. Mislim da sami brojevi ukazuju da pričamo o problemu koji se ne može na ovakav način riješiti.
Zavod za prostorno uređenje Grada Mostara radi na cjelovitom rješenju, koje će dovesti do rješenja problema mirujućeg saobraćaja, posebno na području Ulice maršala Tita i Fejićeve ulice, koja je nominalno pješačka zona. Projekat podrazumjeva tri javne garaže ?
– Tačnije za područje cijelog grada se projektuje osam javnih garaža, ali za taj dio, dakle od Sjevernog logora do dijelova južnih naselja koje bi obuhvatao predviđene su tri javne garaže. Garaža pored Studentskog hotela projektovanog kapaciteta od 500 parking mjesta, garaža u dvorištu iza bivše „Jugobanke“ sa projektovanih cca.300 mjesta i garaža u krugu objekta „Konak“ sa projektovanih 373 mjesta. Dakle negdje oko 1.100 parking mjesta sa kojima bi se riješio problem parkinga ovog dijela koje gravitira Titovoj ulici. Istovremeno sa „dizanjem“ auta iz Titove ulice učinili bi je dvosmjernom što bi značajno ubrzalo saobraćaj, a istovremeno smanjilo potrebu da se vozite Mazoljicama ili Brankovcem, a koje su danas jako često prepune automobila u tranzitu.
Šta je sporno oko ovih objekata ?
– Pa nešto nije, a nešto jeste. Za javnu garažu kod Studentskog hotela suštinski nije ništa sporno, pošto je usvojen regulacioni plan “Željezničke stanice” koji predviđa parking na tom mjestu. Za objekat „Konak“ nema regulacionog plana, al i on se nalazi u Master planu područja Starog grada gdje se može na onom lokalitetu predvidjeti parking. Jedino je potrebno usvojiti adekvatan regulacioni plan koji bi podrazumjevao i ovu treću javnu garažu, na lokalitetu Titove ulice, zatim ulice Huse Maslića. Kada je u pitanju iznos rađena je određena projekcija i otprilike riječ je od cca. 5 miliona KM po objektu, a istovremena analiza je utvrdila da bi se objekat mogao isplatiti za 3-4 godine.
Spomenuli ste „očepljavanje“ Titove ulice, odnosno njeno vraćanje u dvosmjernu, a nakon izgradnje ove tri javne garaže, a istovremeno pojavile su se neke ideje o izgradnji objekta „Razvitak“ sa 22 sprata ili parkingu u okviru objekata nekadašnje „Zema“.
– Mislim da su to nesuvisle ideje. Ionako „začepljenu“ Titovu ulicu vi bi doveli u situaciju da iz tih garaža pravite uključenje na nju. Posao onih koji planiraju gdje će koji objekat biti u gradu jeste da naprave „protočnost“ grada, a ne da stvaraju dodatne čepove pa da vožnja gradom bude nemoguća misija. Kada je u pitanju ideja sa „Razvitkom“ prvo osim što bi to bilo toliko nezgrapno sa 22 sprata i zaista bi više predstavljalo ruglo, jeste i što imate danas standard da na broj stanova u objektu mora biti 1,2 – 1,5 parking mjesta. E pa možete misliti koliko je to stanara, a samim tim novih automobila, u zgradi od 22 sprata i sve ih onda dovedete da se uključuju u saobraćaj na onoj maloj raskrsnici kod biblioteke. Treba da znate da su istraživanja pokazala da je Mostar 1991.godine imao 18.000 automobila, 2008.godine je imao 38.000 a procijene su da će 2030. godine imati 50.000 automobila.
Kada su u pitanju raskrsnice u zadnje vrijeme je aktuelna tema „turbo rotor“ u samom centru Mostara. Šta nam on donosi ?
– U smislu da će sve biti ljepše i uređenije nego sada ono improvizirano, onda će sigurno donijeti iskorak. Pa bolje je bilo kakav izgrađen kružni tok, nego improvizacija. Opet, po pitanju ubrzanja saobraćaja neće donijeti ništa spektakularno, a razlog su pješaci. Upravo ono o čemu pričam da se stvari prave, a da se ne pravi sveobuhvatan plan, dovele su do toga da smo prvo uradili kolektore i položili cijevi, pa samim tim ne može se pješački saobraćaj spustiti ispod rotora što bi dovelo i da pješaci i auta nesmetano saobraćaju. I sada ćemo morati praviti nove pasarele. Jedino tako ćemo imati punu funkciju ubrzanja kružnog saobraćaja, kaže na kraju razgovora mostarski arhitekt Mirza Šahović.