Uvođenjem diferencirane stope PDV-a građani Bosne i Hercegovine bi, umjesto 17 posto, porez na dodanu vrijednost plaćali pet posto za osnovne životne namirnice. PDV na luksuz bio bi uvećan. Neka olakšica za građane bi se osjetila, s obzirom na enormna poskupljenja, ali to je u ovom momentu neznatno jer su životne namirnice dostigle rekordne cijene. No, očekivanja su jedno, realnost drugo. Zakon je još u proceduri usaglašavanja teksta, a amandmani brojni. Dakle, sve na dugom štapu.
Smanjenje PDV-a na osnovne životne potrepštine, barem u najavi, dobro zvuči. No, u realizaciji odluke, čini se, slijedi druga strana priče. Dok vlast nudi tek šture informacije o stvarnom značaju dopuna Zakona o PDV-u, od struke pitanje – gdje je tu računica. Uvođenje diferencirane stope PDV-a, kažu, neće moći bez sistemskih rješenja. A u vrijeme ubrzane inflacije ova odluka je samo politička.
“Strahujem da je ovo više politička i emotivna odluka nego čista računska odluka, a bez računice možemo napraviti veću štetu nego korist i pojedinačno za građane i zajednicu i za cijelu državu. Pretpostavljam da su predlagači dobro izračunali sve ekonomske, političke i socijalne efekte takve promjene”, ističe profesor na Ekonomskom fakultetu UNSA prof. dr. Željko Šain.
“Takvoj odluci ne prethodi nikakva analiza i ona bi morala uslijediti. Doduše, našu vladu karakterizira jedan voluntarizam i nedovoljna politička dimenzija i to je stvarno veliki problem – nema analitičku dimenziju”, naglašava prof. dr. Aziz Šunje, profesor na Ekonomskom fakultetu UNSA.
Analitička dimenzija upitna, baš kao i pozitivni efekti smanjenja PDV-a. Za sada, kako stoji u prijedlogu Mirka Šarovića, predlagača dopune Zakona o PDV-u, predviđene su dvije grupe s različitom stopom PDV-a. U prvoj navedeno ono osnovno, u drugoj ono bez čega možemo. Hrana sa stopom od pet posto i s druge strane – luksuzna roba za koju PDV iznosi 22 posto. Na papiru dobro, ali u praksi smanjena stopa PDV-a ne znači da će doći do smanjenja cijena, kaže profesor Šunje.
“Cijene se formiraju na osnovu ponude i potražnje, tako da nije isključeno, čak je vrlo vjerovatno da će trgovci jednostavno povećati marže i ostati pri cijenama koje jesu, što znači da bi se onaj dio koji bi trebao ići državi putem PDV-a prelijevao u ruke trgovaca”, pojašnjava on.
Promijenjena stopa PDV-a značit će i tehničke promjene. Novi postotak, novi softver. Za trgovce obavezna i skupa promjena. Pomoć države ovdje nije predviđena.
“Ne možemo izvlačiti robu ili uslugu jednu po jednu iz sistema. Mi smo do sad imali uređen sistem jer smo imali jedinstvenu stopu od 17 posto. Čim raspakujemo taj paket, izvlačeći bilo šta, urušava se taj sistem, a mora se napraviti novi sistem na novim osnovama, a to je velika ekonomska računica koja se ovako ishitreno ne može rješavati”, naglašava profesor Šain.
Zakon o PDV-u prvobitno obećavajući, ali u konačnici kad se sve sabere, građanima ne ostaje mnogo. A, podsjećamo da će i na one minimalne olakšice još pričekati. Ako zakon bude usvojen, tek će uslijediti period prilagodbe. Dakle, ništa novo. Ponovo duge procedure, a rješenja privremena.
