Bio je to 24. april 1985. godine. Na Grbavici je odigrana historijska utakmica. Željezničar je igrao revanš-utakmicu polufinala Kupa UEFA protiv mađarskog Videotona. Bila je to utakmica koja se i danas prepričava ne samo na Grbavici i u Sarajevu, Bosni i Hercegovini nego i u drugim državama koje su nekad bile dio bivše Jugoslavije, pa i šire.
– Da se nije desilo to što se desilo, ne bi se o tome toliko pričalo, a pričat će se još. Jer, to smo mi… Zato uvijek priča o Videotonu. Posebno vi novinari, govorio je o toj legendarnoj utakmici pokojni Ivica Osim, tvorac te čuvene Željine generacije, čijeg se hvatanja za glavu i gestikulacija nakon primljenog gola u posljednjim trenucima i danas mnogi sjećaju.
A šta se, ustvari, desilo? Prvi polufinalni susret odigran je u Szekesfehervaru sedam dana ranije, 17. aprila, a završen je rezultatom 3:1 za Videoton. Želji je u revanšu bila potrebna pobjeda od dva gola razlike. U popularnu “Dolinu ćupova” te proljetne večeri došlo je 25.000 ljudi.
Početak kao iz snova
Nestrpljivo se čekao početak susreta i sve je krenulo kao iz snova. Već u 5. minuti desnokrilni napadač “Plavih” Edin Bahtić, popularni Fićo, postigao je gol za vodstvo.
– Odlično smo krenuli, nošeni fantastičnom podrškom navijača. Imao sam osjećaj kao da su s nama u terenu. Nakon jedne gužve pred golmanom Mađara tek iz drugog pokušaja sam pogodio. Bio sam presretan i uvjeren da ćemo proći. No, nije nam se dalo. Nije bilo suđeno. Imali smo sve, rezultat do pred kraj susreta, ali onda smo tako jeftino primili gol, prisjeća se Bahtić, koji je i u drugom poluvremenu imao dvije odlične prilike za gol.
U drugom poluvremenu Željo je nastavio igrati ofanzivno, a šanse su se redale kao na traci… Haris Škoro, nakon što je prešao tri igrača Videotona, nesebično je dodao do Edina Ćurića, lopta prolazi golmana, ali i nekoliko milimetara pored gola.
– Meni nikada ta utakmica neće biti jasna. Nadigramo protivnika u svemu, mogli smo mu pet golova zabiti, no naš mentalitet… To nas je koštalo. Umjesto da završimo na vrijeme sa tri-četiri gola razlike mi se igramo, na kraju primimo gol iz nikakve akcije, iz ničega. Inače, mi smo bili generacija tragičara, dolazili smo do vode, a nismo se napili, prisjeća se Škoro.
Ćurić se, ipak, iskupio za prethodni veliki promašaj kada je sredinom drugog poluvremena povećao vodstvo Želje na 2:0.
– Bahtić je odlično prošao po desnoj strani, golman Mađara je izletio, nesigurno intervenirao, lopta je došla do mene i, ne gledajući, iz okreta sam je odmah proslijedio ka golu. Bio sam presretan, posebno zbog onog prethodnog promašaja, koji mi nikako ne izlazi iz glave i danas. Nažalost, taj gol nije bio dovoljan za prolazak u finale, prisjeća se Ćurić.
Kobni Jozsef Czuhay
Taj gol i rezultat 2:0 vodio je Želju u finale Kupa UEFA, gdje ga je trebao čekati slavni Real Madrid. I onda je uslijedila kobna 87. minuta. U jednom od rijetkih napada Mađara desni bek Jozsef Csuhay pogodio je za 2:1. Istina, lopta je zakačila Vladu Čapljića, koji je uklizao, što je na kraju prevarilo golmana Dragana Škrbu.
– Nisam imao drugog rješenja nego uklizati jer se bek Mađara odjednom stvorio ispred našeg gola. Učinio sam što sam mogao, ali ga nisam mogao osujetiti. Zakačila me lopta i otišla u gol, prisjeća se Čapljić.
– Sve je sada kasno pričati da je bilo ovako ili onako. Pokušao sam taj šut odbraniti, bio na lopti, ali je ona zakačila Čapljića i prošla pored mene u gol. Najteži trenutak u karijeri, prisjeća se Škrba.
– Gledao sam više puta snimku iz Sarajeva. Sjećam se kompletne akcije kako je tekla do gola. Atmosfera je bila vrhunska, posebno Željini navijači. Željo je bio bolji, ali nije imao sreće, izjavio je prije nekoliko godina za bh. medije Csuhay, kome je ovo bila utakmica života, a njegovo ime i danas se sa gorčinom spominje među Željinim navijačima.
Posljednji zvižduk
Vratimo se još tom 24. aprilu, tim večernjim satima. Nakon tog nesretnog gola nastali su muk i tišina u Dolini ćupova… Istina, Osimovi izabranici, predvođeni kapitenom Mehmedom Baždarevićem, pokušavali su postići makar gol za produžetak, no nije išlo… Posljednji sudijski zvižduk označio je kraj svih nadanja Želje i hiljada tužnih navijača na prepunom stadionu, a i širom tadašnje bivše države.
Videoton je otišao na megdan slavnom Realu u finale, a Želji je ostala historijska priča, koja se i danas prepričava, upravo onako kako je to rekao legendarni Švabo, pravi predstavnik jedne generacije iz Doline ćupova, s kojom je doživio i pobjede i poraze, ali nikad nije pričao uvijeno, nego, što bi se reklo, “s neba pa u rebra”, realno i istinito. I jest, da se nije desilo to što se desilo…
Muhamed Bikić / Al Jazzera