Faktičko otpočinjanje nove ruske ofanzive na istoku Ukrajine, koje su se mnogi pribojavali, pokazalo je da ruski predsjednik Vladimir Putin, i nakon skoro godinu dana vođenja poprilično neuspješnog rata, neće odustati od svojih geostrateških ciljeva.
Osvajanje velikog dijela ukrajinskog teritorija i okupacija Kijeva bili su početne premise Putinove agresorske strategije. Od tih je ambicija morao odustati ponajviše zbog žilavog i čvrstog ukrajinskog otpora, koji ne samo da je osujetio osvajanje prijestolnice nego je u kasnijim mjesecima rata uspio u potpunosti odbiti rusku soldatesku.
Još od izbijanja agresije postojali su utemljeni strahovi da je dio ruskog vojnog plana i napad na tri Baltičke zemlje i neka vrsta „usisavanja“ Moldavije u tzv. „ruski svijet“. Od svih je tih planova, kako se čini, ruski režim morao odustati, jer su se prilike na istočnoukrajinskom ratištu pretvorile u fijasko i gotovo pa potpun kolaps.
Ali, pokretanje nove ofanzive, na istoku Ukrajine, razuvjerilo je sve one zapadne političke teoretičare koji su bili ubijeđeni da će Putin početi smanjivati intenzitet rata i pokušati izdejstvovati „mirovno rješenje“.
Da li je izgledan napad na Kijev?
A onda se u The Sunday Timesu pojavila analiza britanskog vojnog stručnjaka Michaela Clarkea koji glavni grad Ukrajine opisuje kao „i dalje vrijednu metu ruskih vojnih planova“. Clarke u članku iznosi mišljenje da bi Putin mogao napasti Kijev, ali da su mali izgledi da bi Rusi mogli osvojiti grad.
Pored toga, javnost je sa zebnjom pratila kako Rusija flagrantno krši moldavski zračni prostor kada je ciljeve u Ukrajini gađala projektilima, koji su preletali Moldaviju. Nakon rumunskog, čiji je zračni prostor, isto tako, bio narušen i moldavskog ministarstva odbrane i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski upozorio je kako je Rusija ciljeve u njegovoj zemlji gađala projektilima, koji su preletjeli zračni prostor dvije susjedne zemlje – Rumuniju i Moldaviju.
Vanskopolitički analitičar Denis Avdagić smatra da, kada je riječ o nastavku ruskih geostrateških taktika u ratu u Ukrajni, postoji mala mogućnost da će se Putin odvažiti na napad na Moldaviju. Za takav stav ima više objetkivnih razloga i objašnjava:
„Kao prvo sa Moldavijom Rusija nema direktni kontakt. Oni tamo doduše imaju svoje ljude, ali nemaju direktni kontakt i pokretanje bilo kakave operacije koja bi bila tamo smještena znači zapravo novu ratnu operaciju i to na prostoru kojem Rusi ne mogu direktno kopnenim putem niti slati pojačanja niti logistiku. To se ne čini previše izglednim i moralo bi sa sobom povući dramartični preokret situacije na ukrajinskom teritoriju pogotovo onom koji je spojen sa Moldavijom“, kaže Avdagić.
Napad na Baltičke zemlje je napad na NATO
Kada govori o invaziji na tri Baltičke zemlje Avdagić tu podsjeća na jednu važnu činjenicu koju niko ne smije izgubiti iz vida. Te su zemlje članice NATO saveza i svaki ruski čin agresije smatrao bi se, po automatizmu, napadom na Alijansu. Ako bi se Putin, kojim slučajem, i odvažio na takav korak to bi značilo da bi otpočeo rat nezamislivih i neviđenih razmjera.
„Što se tiče Baltičkih zemalja vrlo je jasno, radi se o članicama NATO-a. Bilo kakav napad, bilo kakva operacija, koja bi bila direktno poveziva znači napad ne na Baltičke zemlje već na sve članice Sjevernoatlanskog saveza. To je, nemamo drugi naziv za to, nego treći svjetski rat. U situaciju u kojoj slobodno možemo reći Rusiji kao agresoru na Ukrajinu ne ide dobro pokretanje nove operacije bi bio samoubilački čin. Za elitu i za samu Rusiju kao takvu. Nadamo se da ne bi bio jedino samoubilački čin za cijeli svijet. To je najkraći opis ove situacije i stanja, gdje se trenutačno nalazimo“, pojašnjava Avdagić.
Od pokretanja ruske agresije na Ukrajinu nad cijelim svijetom se nadvila prijetnja moguće upotrebe nuklearnog oružja. Taj strah je još uvijek prisutan, a prijetnja upotrebom taktičkog nuklearnog oružja nije iskljčena, kaže Avdagić. U slučaju posezanja za takvom taktikom Rusija bi bila totalno izolirana zemlja, a njena budućnost krajnje neizvjesna.
Taktičko nuklearno oružje
„To je naravno dio rasprave koja traje već, možemo reći, mjesecima i više od pola godine se raspravlja da li postoji mogućnost da Rusija upotrijebi ne strateško nego taktičko nuklearno naoružanje. Ta opcija se ne može isključiti. To je ono što najjednostavnije možemo objasniti i dalje to ne možemo isključiti. Međutim, svima je jasno – ovo je trenutačno međunarodno loš položaj Rusije i u potpunosti bi unazadio tu zemlju u slučaju korištenja pa i taktičkog nuklearnog baoružanja. Ona bi bila nežljeni član međunarodne familije, što je već sada, u većem dijelu, ali onda bi postala i u potpunosti. S takvom zemljom, nakon korištenje taktičkog nuklearnog naoružanja može se dogovarati i biti prijatelj eventualno Sjeverna Koreja ili još par zemalja koje su i same u nezavisnom položaju. No, ono što sam i rekao da li možemo isključiti – ne“, jasan je Avdagić.
Logički sagledavajući situaciju mali su izgledi da Rusija ima snage i sposobnosti izvršiti novi masovni udar na Kijev, ali riječ je o zemlji kojom upravlja jedana sasvim „nelogičan sustav“.
Rusija može pokrenuti operacije koje će biti apsolutno brutalne i to, prije svega, „prema vlastitim ljudima, resursima i državi kao takvoj“ pojašnjava Avdagić priznajući da „se očigledno mora priznati da oni ne žele odustati od Ukrajine pod bilo koju cijenu, što znači da ne idemo prema jednom dobrom smjeru, ne idemo prema smirivanju nego zapravo čekamo nekakvu krajnju eskalaciju koja bi trebala dati nekakvu sliku kako će kraj svega ovoga izgledati“.
Na kraju Avdagić otvoreno kaže kako nije ubijeđen da će se rat u Ukrajini završiti u ovoj kalendarskoj godini.
(Al Jazeera)