Samo dvije fudbalske sredine u regionu toliko emotivno prihvataju pobjede i poraze. Riječ je o Splitu i Mostaru. Sudbina ova dva kluba, kako za sebe vole reći a i dosta činjenica potvrđuje tu teoriju narodna kluba, dosta je slična.
Neviđeno razočarenje
Ono što su fudbaleri Veleža priredili svojim navijačima u četvrtak popodne, rijetko je viđena blamaža. Čak i u toj Andori je bilo njih 200-tinjak, koji su i na 5-1 za domaće jednako bodrili Velež. Dojma smo da pojedini igrači, čak i oni koji su duže vrijeme u Veležu poput Haskića, Pršeša, a o ovim koji su tu u zadnjih ni godinu dana da ne govorimo, tek sada su svjesni kakvu su „ranu“ nanijeli svojim vjernim navijačima.
Emotivan je u svom obraćanju bio i član Uprave Veleža Admir Rahimić:
– Možete možda razumjeti da sam lično mnogo razočaran i tužan. Nisam spavao možda 48 sati. Nalazim se na putu ka voljenoj domovini. Želim se izviniti svim našim navijačima, posebno oni koji su bili u Andori. Red Army nas tamo učinio ponosnim. Dizali su ekipi čitavu utakmicu, a dali su im podršku i nakon utakmice i to me čini posebnim i daje mi sigurnost za sve ovo što radimo. Ja osobno preuzimam na sebe dio odgovornosti, istakao je između ostalog Admir Rahimić, član UO u svom emotivnom video obraćanju.
No, vremena za žalovanja i tugovanja nema. Greške koje je Veležova Uprava napravila u protekla dva mjeseca dovele su do epiloga koji se desio u četvrtak. Bilo je tu i objektivnih okolnosti poput povreda, ali ostaje činjenica da je bilo propusta. I upravo je to onaj smjer u kojem se i Skupština Rođenih ali i svi u Veležu moraju fokusirati.
Zvonić i Čanadi
Da bi se prevazišao problem i napravio iskorak, potrebno je što prije profesionalnije pristupiti dovođenju igrača. Denis Zvonić jeste igrač koji je čitav svoj fudbalski vijek bio član Veleža, ali je definitivno „gurnut u vatru“ kada je u pitanju kreiranje transfer politike ovog ljeta. Funkcija sportskog direktora je izuzetno osjetljiva i treba imati dosta znanja, ali prije svega iskustva da bi se odredio pravac, pronašli igrači i pregovaralo o adekvatnoj cijeni. Zvonić to u ovom trenutku ne može i bilo bi pretjerano sav teret gurnuti na leđa mladog čovjeka koji je do prije samo dva mjeseca bio aktivan igrač. Na ovaj način se može samo potrošiti još jedan perspektivan sportski radnik.
U ovom trenutku dodatna greška bi bila i promjena trenera. Sigurno je da Damir Čanadi ima dio krivice za poraz, ali čovjek koji je također „gurnut u vatru“ jer raniji trener je otišao na dan prozivke i koji gotovo nema nikakve veze sa kreiranjem rostera ove ekipe ne može biti krivac za otkaz. Činjenica je da je trenutno raspoloživi igrački kadar Veleža mnogo lošiji nego onaj što je završio prošlu sezonu. Zašto se pet igrača iz prošle sezone zamijenilo za tri igrača koja očito nisu taj kvalitet to je pitanje za Upravu Rođenih. Transfer politika je jako loša.
Hitno dovesti igračka pojačanja
Upavo to je najvažnija stvar koju Uprava Veleža, koja sigurno ne treba da ode, jer bi to pogoršalo stanje, treba da uradi. Greške i propusti su sastavni dio posla, a na njima je sada da ih poprave. Velež se treba usmjeriti u prelazni rok i pod hitno dovesti 4-5 zaista kvalitetnih igrača. Samo tako se može stvoriti temelj u kojem će izgradnja stadiona, a koja se finansira zahvaljujući podršci svih nivoa vlasti i Federacije BiH, HNK i Grada Mostara, kao i Puma dresovi doći do izražaja.
Do početka prvenstva ima vremena. Uostalom, Velež će zbog odgode propustiti 1. kolo. Također, ma kako to čudno zvučalo Velež ponovo treba otputovati na Kupres. Jednostavno sve se treba restartati i obaviti bazične pripreme, jer protekle su urađene polovično. Osim po prezentaciji igrača to je jasno jer i sam trener nije bio stalno sa ekipom.
Da li će se zadržati postojeći kadar to treba procijeniti trener Damir Čanadi, kao i to koji mu igrači i kakav profil treba. Dosta toga su otkrile prethodne utakmice.
Vremena ima dovoljno, samo je potrebno napraviti ispravne poteze i prevashodno se usmjeriti u transfer politiku, jer samo je to u sportu bitno i uz kvalitetan stručan rad jedini put za uspjeh. Tražiti neke vanjske krivce je samo “bacanje prašine u oči”, jer prvo se treba srediti vlastita kuća, a to je u ovom slučaju roster ekipe.
