Obrazovni sistem na niskom nivou. U mnogim dijelovima naše zemlje školstvo je osiromašeno u svim segmentima, posebno što se tiče plana i programa. Kvalitet obrazovanja marginaliziran od političara, dok istovremeno međunarodna zajednica ne insistira na njegovoj reformi. Da li ovakvo stanje dovodi do sumnje u sposobnost sistema da se popravi, čime je ugrožena budućnost mladih i razvoj društva?
Moralna letargija unutar i van obrazovnih institucija. Pasivnost učenika, nastavnika i roditelja prema obrazovnim reformama. Obrazovni sistem podijeljen prema nacionalnim i etničkim linijama, što stvara društvene i obrazovne jazove. Nastavni planovi i programi. Porast društveno devijantnih pojava, svih oblika nasilja. Da li je obrazovanje odraz sistema u kojem živimo?
„Ali u osnovi, ponašanje naše omladine i naših studenata, naših agresivnih osmoškolaca je samo slika našeg društva i neuređenog sistema. Sve što oni rade, vide u našem svakodnevnom životu. Vide korupciju, vide nasilništvo, vide prestupnike koji nisu adekvatno kažnjeni i onda – oni to samo kopiraju“, kaže za FTV Lamija Tanović, profesor emeritus.
Inače, studenti su poznati po ukazivanju na anomalije u društvu. Nažalost, bosanskohercegovačko društvo suočava se sa najozbiljnijim izazovima u skoro svim segmentima. Dok je kultura protesta u Srbiji na višem nivou, posebno studenata. Posljednji okidač bio je pad nadstrešnice u Novom Sadu.
„Poslala se jedna ružna slika u suštini. Mi se solidarišemo tamo sa ljudima u susjednoj državi, a imamo toliko problema u njihovoj matičnoj kući – na UNSA bilo je mnogo problema, imali smo katastrofalne poplave u Jablanici, imali smo toliko ubistava na štetu žene, generalno smo imali destrukcije čitavog društva, gdje smo bili legitimni da izađemo na ulicu, a to kod nas nije bilo“, napominje za FTV sociolog Vladimir Vasić.
A ako unutar obrazovnih institucija ne postoje generacije koje teže ne samo osobnom već i društvenom prosperitetu, kako onda možemo očekivati bilo kakve promjene u sistemu ili vlasti? Ako obrazovanje ne potiče razvoj sposobnosti da se postavljaju pitanja, analiziraju nepravde i traže rješenja, već samo slijepo prihvatanje postojećih normi, onda smo, nažalost – osuđeni na stagnaciju.
„Imamo prilično jak animozitet mladih prema političkim partijama i mislim da je to jedna od informacija o kojima političke stranke trebaju da razmišljaju, kako da pristupe rješavanju problema, a to onda pokazuje da su mladi u što manjoj mjeri uključeni u političke partije – a političke partije su jedan od načina kako mogu da mijenjaju sistem“, objašnjava Aziz Đipa, voditelj Odjela za evaluaciju i istraživanja u Institutu za razvoj mladih KULT.
A obrazovanje bi trebalo biti mnogo više od akumulacije znanja. Etika, moral, solidarnost, poštovanje, kritičko razmišljanje – kao osnovni preduslovi za sticanje titula. Jer, živimo u sekularnoj državi gdje se razvoj karaktera treba postaviti ispred pukog memorisanja činjenica.
