Knjiga i književnost imaju neprocjenjivu vrijednost u životu slijepih i slabovidnih osoba jer im pomažu da shvate svijet oko sebe, iako ga ne vide. Iako studenti književnosti u našoj zemlji rijetko imaju priliku da se upoznaju s ovom tematikom, praksa pokazuje da bi se mnogi voljeli više posvetiti ovom području i doprinijeti poboljšanju kvaliteta života slijepih i slabovidnih.
Doktor humanističkih nauka i lingvistica Magdalena Baer, koja je i sama slabovidna od rođenja, ističe:
„Knjiga je također, mislim, jedna od najboljih mogućnosti gdje slijepa osoba može se nekako dobro snaći, što se tiče umjetnosti. Knjiga je takva da svi ili ti koji vide ili ti koji ne vide imaju isti pristup sadržaju. Znači samo vam treba znanje da znate to pročitati. Tako da, tu su ljudi samostalni u čitanju i mogu dobiti isto što dobijaju osobe koje vide.“
Studentica Filozofskog fakulteta UNSA-e Melika Kevrić dodaje:
„Jako nam je drago kao budućim prosvjetnim radnicima da se upoznamo sa bilo kojim vidom sličnog invaliditeta, zato što se trudimo olakšati tim ljudima daljnje obrazovanje i svakodnevni život, a nemamo priliku možda da svakodnevno srećemo.“
Ipak, adaptacija knjiga na Brajevo pismo predstavlja tehnički i finansijski zahtjevan proces, zbog čega su zvučne knjige značajno dostupnije i olakšale su pristup književnosti slijepim i slabovidnim osobama. Jedna od najpoznatijih bh. glumica, Vedrana Božinović, dugo je volontirala u Biblioteci za slijepa i slabovidna lica, pomažući svojim glasom da knjige budu dostupne osobama oštećenog vida.
„Ja sam glumica po zanimanju, dakle moj posao jeste da čitam, učili su me da lijepo govorim, i mislila sam da tu mogu da pronađem neki način na koji mogu da doprinesem društvu u kojem živim,“ izjavila je Božinović.
„Treba razmišljati o tome kolika je dakle izdavačka djelatnost na brajevom pismu jer brajevo pismo omogućuje slijepim licima da budu neovisne o bilo kome i bilo čemu. Ja mislim da smo mi nekako društvo koje se bavi svim osim čovjekom.“
Poruka koja se posebno ističe jeste da slijepa i slabovidna lica ne bi smjela biti zatvorena u svoja sigurna okruženja, već bi im se trebala pružiti podrška da ostvare mnogo više u životu.
Lingvistica Magdalena Baer naglašava:
„Možeš ti ako želiš, ako ti neko zna pomoći. I to, baš o tome bih htjela govoriti, da stvarno, moramo znati kako pomoći ljudima, ne možemo se toga bojati.“
Ova poruka potkrepljuje značaj knjige kao jedne od najboljih mogućnosti za uključivanje i samostalnost slijepih i slabovidnih osoba u društvu.