Na današnjoj posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, sazvanoj na inicijativu većine kojom upravlja SNSD i sam Milorad Dodik, trebalo bi da budu usvojeni zaključci o nepriznavanju presude protiv njega i odluke o oduzimanju mandata predsjednika RS. Na sjednici se obratio i sam Dodik, koji je tokom svog izlaganja, u tonu dosta nižem od uobičajenog kada je gromoglasno ranije opoziciji “držao lekcije” danas potpuno izgubio.
Najviše pažnje izazvao je njegov pokušaj da objasni kada je donesen “osnivački akt RS”, misleći na nevažeći akt s početka 1992. godine i nelegalnu RS, ustanovljenu uoči agresije na BiH, a ne na entitet RS ustanovljen Daytonskim sporazumom.
“Radi se o tome da je osnivački akt naše RS donesen 28. februara dvije hiljade… odnosno hiljadu devetsto… čekaj stani malo, koje je?”, zastao je Dodik i okrenuo se prema službenicima iza njegovih leđa, nakon čega mu je neko dobacio da je riječ o 1992. godini.
Pokušao se izvući
Na to je Dodik pokušao da se izvuče riječima:
“A jesi vidio da znam da je bilo 28. februara”.
U jednom trenutku, Dodik je spomenuo i prvog predsjednika Predsjedništva BiH, Aliju Izetbegovića, ali ga je nazvao “Balija Izetbegović” i nije se ispravio.
Ni tu nije stao.
Ponovo je optužio Sud BiH da su ga, kako lažno tvrdi, tužili i sudili “isključivo muslimani”. Poznato je da je i u tužilačkom timu i u sudskom vijeću bilo nosilaca funkcija različitih nacionalnosti. Međutim, članicu sudskog vijeća Suda BiH srpske nacionalnosti ,a koje je donijelo pravosnažnu presudu u njegovom predmetu opisao je riječima, uz skandaloznu opasku:
“Navodno Srpkinja, nije navodno, navodno Srpkinja udata za muslimana, živi u Sarajevu. Ti su gori za srpski rod nego svi ‘hitleri’ koji su ovuda prošli”.
Kazao je to bez trunke stida Dodik. Ova izjava otvoreno pokazuje njegovu nacionalističku i diskriminatornu retoriku, ali i zapetljanost i kontradiktornost.
Konfuzija oko izbora i strah od presude
Posebno konfuzan Dodik je bio u vezi s pitanjem izbora za predsjednika RS. Čas je tvrdio da izbora neće biti, zatim predlagao da ih provede entitetska izborna komisija, potom Centralna izborna komisija, a na kraju se ispravljao nakon što mu je neko dobacio “republička”. Sagledavši cjelokupno Dodikovo ponašanje na sjednici NSRS, ono je više je ličilo na nastup političara koji je svjestan da mu se politička moć urušava, nego na lidera koji kontrolira situaciju.
Njegovi gafovi, uvredljive izjave i kontradiktorne poruke ukazuju na duboku iscrpljenost i strah od posljedica pravosnažne presude koja mu zabranjuje obavljanje funkcija narednih šest godina i odluke o prestanku mandata. Paradoksalno, Dodik je i sam priznao sudsku odluku kada je zatražio da plati kaznu od jedne godine zatvora, dok s druge strane pokušava da podiže tenzije i mobiliše svoje pristalice.
To je slika političara na zalasku karijere, koji se grčevito drži funkcije, ali je već zarobljen presudama i vlastitim slabostima.
