Odluka Grada Mostara o uvođenju posebnih pravila za iznajmljivače i jednodnevne turiste otvorila je ozbiljan institucionalni sukob sa Hercegovačko-neretvanskim kantonom. Ministarstvo trgovine, turizma i zaštite okoliša HNK jasno je upozorilo da Grad nema zakonsku nadležnost za ovakve poteze, nazivajući ih direktnim zadiranjem u kantonalne ovlasti.
Međutim, iza pravnog spora krije se mnogo ozbiljniji problem – potencijalna pravna nesigurnost za stotine građana koji se bave iznajmljivanjem.
Privremene dozvole – privremena sigurnost?
Grad Mostar predvidio je model u kojem iznajmljivači mogu dobiti privremena rješenja za rad, čak i bez potpune dokumentacije, uključujući upotrebne dozvole. Na prvi pogled, ovo djeluje kao olakšica i pokušaj da se tržište “legalizira”.
No, ključna dilema je koliko su te dozvole zaista pravno sigurne?
Ako se uzme u obzir stav Ministarstva da je cijela odluka donesena mimo nadležnosti i suprotno važećim propisima, postavlja se pitanje da li su i sve odluke proizašle iz nje – uključujući dozvole – pravno održive. Drugim riječima, ono što danas izgleda kao legalizacija, sutra može postati pravni problem.
Rizik za investitore i građane
Najveći teret mogućih pravnih posljedica ove odluke mogao bi pasti upravo na građane koji se odluče na ulaganja u iznajmljivanje.
Ukoliko bi došlo do osporavanja odluke Grada Mostara pred nadležnim institucijama ili sudovima, otvorilo bi se pitanje pravne valjanosti svih izdatih privremenih dozvola. U takvom scenariju, iznajmljivači koji su već investirali u adaptaciju i opremanje smještaja mogli bi se naći u situaciji da ostanu bez pravnog osnova za obavljanje djelatnosti.
Time bi se direktno ugrozila sigurnost njihovih ulaganja, ali i kontinuitet poslovanja. Poseban problem predstavlja činjenica da bi građani, uprkos tome što su postupali u skladu sa odlukama lokalne vlasti, mogli snositi posljedice eventualnih pravnih sporova između različitih nivoa vlasti.
Upravo ovakav razvoj situacije stručnjaci često definišu kao pravnu nesigurnost – stanje u kojem propisi nisu stabilni niti predvidivi, a građani nemaju garanciju da će odluke donesene danas važiti i sutra.
Siva zona – kratkoročno rješenje, dugoročni problem
Otvaranje prostora za rad mimo jasno definisanog zakonskog okvira gotovo po pravilu vodi u stvaranje sive zone – a iskustvo pokazuje da takvi sistemi dugoročno ne donose stabilnost ni jednoj strani.
U početnoj fazi, fleksibilniji pristup može izgledati kao olakšanje za građane i podsticaj za razvoj turizma. Međutim, kako pravila postaju neujednačena i podložna različitim tumačenjima, vrlo brzo dolazi do problema u praksi. Pojavljuju se nejednaki uslovi poslovanja, nelojalna konkurencija i različiti standardi koje je teško kontrolisati.
U takvom ambijentu, oni koji posluju u skladu sa zakonima često bivaju stavljeni u nepovoljniji položaj, dok se istovremeno smanjuje povjerenje u institucije. Dugoročno, siva zona gotovo uvijek rezultira dodatnim intervencijama, pooštravanjem propisa i pravnim sporovima – što na kraju najviše pogađa upravo građane i male poduzetnike.
Zbog toga pravna sigurnost i jasna pravila nisu prepreka razvoju, već njegov osnovni preduslov. Bez njih, svaki kratkoročni dobitak lako se može pretvoriti u dugoročan problem.
