Aktualni poslovni sistem (u širem kontekstu gospodarski sistem) nije ni sjena onog predratnog. Najveći razlog, da je tomu tako, je nedovršena vlasnička transformacija ranijeg društvenog vlasništva u željeni, ustavom utvrđeni, dominantni oblik – privatno vlasništvo, što je vidljivo kroz ponuđeni oblik privatizacije i njene katastrofalne posljedice. Izgradnja novog poslovnog sistema počiva na neadekvatnom normiranju vitalnih oblasti, odnosno na njegovom neadekvatnom strukturiranju, slabašnosti glavnih karika tog sistema, neprihvaćanju i nepoštivanju poslovnih standarda, te, što je trenutno najaktualnije, nespremnosti akceptiranja europskih standarda (pravne stečevine).
Najeklatantniji primjeri gore navedenoga su nedorečeni zakoni, u prvom redu Zakon o konkurenciji, kojim se uređuju pravila, mjere i postupci tržišne konkurencije, te Zakon o državnoj potpori, kojim se vrši introdukcija instituta državne pomoći u bh. poslovni i pravni sistem. Također, značajan problem za poslovni ambijent Bosne i Hercegovine predstavlja marginalizirana pozicija malih i srednjih poduzeća, što se ogleda kroz poteškoće pri registraciji, i posebno kroz iznos javnih sredstava koja se izdvajaju za poticaje ovoj kategoriji poslovnih subjekata, kao i nepovoljniji položaj u odnosu na neprofitne organizacije (nevladine organizacije, udruge građana). Nameće se zaključak da deklaratorno izražena politička volja domaćih vlasti kroz zalaganje za privatno vlasništvo, te na njemu zasnovano tržišno gospodarstvo, ne nalazi potvrdu u praksi, jer kako na drukčiji način objasniti pasivnost bh. vlasti u pogledu (ne)korištenja mjera potpore, koje im po međunarodnim propisima stoje na raspolaganju.
Konkretno, u dijelu Zakona o poticaju razvoja male privrede (potrebno je izmijeniti naslov zakona sukladno europskoj legislativi), koji se tiče pomoći ovim poslovnim subjektima, naznačena je visina financijskih sredstava namijenjenih za tu svrhu, a radi se o iznosu do 2% vrijednosti godišnjeg proračuna Federacije BiH. Znači li to da stvarni iznos potpore može biti 0,1% i da sve bude legalno. Velike riječi, poput ekonomske politike Vlade Federacije i Europske povelje za mala i srednja poduzeća, bez dodatnih napora, odnosno jasne politike potpora, uz povećanje financijskih sredstava, neće donijeti ništa dobro ovom sektoru gospodarstva.
U pogledu tržišnog natjecanja imperativno se nameće izmjena nekoliko zakonskih odrednica. Način odlučivanja u Konkurencijskom vijeću (organ za provedbu zaštite tržišne konkurencije) je opstrukcionistički jer početnu većinu glasova (3) za donošenje punovažne odluke anulira kroz pravilo o obveznom jednom glasu svakog konstitutivnog naroda, odnosno kroz etničku i (moguću) entitetsku suglasnost, što je primjer bez presedana u usporednom pravu. Također, potrebno je napraviti izmjene Zakona u kontekstu definiranja zabranjenih sporazuma, u smislu dovoljnosti namjere kod procjene štetnog konkurencijskog djelovanja, te definirati kriterije pri određivanju mjerodavnog (relevantnog) tržišta. Bez navedenih izmjena nema prostora za fer tržišno natjecanje, niti za ravnopravan položaj domaćih poslovnih subjekata u odnosu na strane takmace.
U Bosni i Hercegovini, početkom 2012. godine, donesen je Zakon o sustavu državne potpore, koji uvodi ovaj vrlo bitan institut u pravni i poslovni sistem naše zemlje, ali koji, još uvijek, nije doživio svoju punu primjenu. Naime, bh. legislativa ne slijedi europske standarde u pogledu kategorija pomoći, budući da nisu utvrđeni kriteriji za dodjelu regionalne pomoći, a posebno ne u pogledu iznosa javnih sredstava koja se izdvajaju za tu namjenu. Navedena konstatacija rezultat je usporedbe sa susjednim zemljama – Hrvatskom, članicom EU, i Srbijom, članicom CEFTA-e, gdje je primjetna ozbiljna disproporcija na strani Bosne i Hercegovine, kako u apsolutnim, tako i u relativnim pokazateljima (udio državnih potpora u BDP-u).
Razlika je još poraznija, ako znamo da se u ukupnom iznosu za ovu namjenu nalaze i pomoći male vrijednosti (de minimis), koje po metodologiji Eurostata opće ne spadaju u državne potpore. Konkretno, prema podacima iz 2017. godine, u BiH je izdvojeno nešto više od 164 mil eura (1,02% BDP-a), u odnosu na 1,66 mlrd izdvojenih u Hrvatskoj (3,39% BDP-a), odnosno 807 mil eura (2,15% BDP-a) koliko je u Srbiji izdvojeno za ovu namjenu.
U narednom periodu planirano je usklađivanje zakonodavstva iz oblasti državne potpore u BiH s pravnom stečevinom EU, a sve sa svrhom uspješnog provođenja reforme sistema državne potpore, što je istovremeno obveza u procesu pripreme za prijem u Europsku uniju (i jedna od preporuka iz Mišljenja Europske komisije iz 2019.), ali i šansa da se ograničeni javni resursi usmjere u ekonomski samoodržive sektore koji mogu potaći razvoj i zapošljavanje i unaprijediti konkurentnost ekonomije Bosne i Hercegovine.
Željko Batinović