U naselju Orašac koje se nalazi u sastavu Ljutočke doline, područja koje geografski pripada općini Bihać i broji nekoliko naselja i zaseoka, nalazi se čak 14 izvora pitke vode. Među brojnim vrelima je Oraško vrelo koje nikad nije zamućeno. Ljeti je voda hladna, a zimi topla. Neki su pokušali da kopaju uzvodno niz žilu vrela kako bi došli do glavnog izvora, ali nisu uspjeli.
Asim Grozdanić, penzioner iz ovog naselja, planira poslati u Zavod za javno zdravstvo Unsko-sanskog kantona uzorak ove vode na analizu kako bi provjerio njenu kvalitetu koja, kaže ne sumnja, sigurno dostiže visok nivo.
-Tu su nekada svi mještani dolazili zapregama i konjima da sipaju rezerve vode za domaćinstvo. Jedno vrelo sa fiskijama koristi se za pitku vodu, a drugi dio vrela koji je zagrađen se koristio za pranje veša i ostalih stvari. Ako se jedno pojača u drugom se smanji pritisak jer se radi o istoj žili vode – kaže Grozdanić.
Ne radi se o oborinskim vodama jer bi, ističe on, takve vode presušile ljeti kada su visoke temperature i nema kiša. Radi se o čistom vrelu koje izvire negdje duboko u zemlji, kao i brojni drugi izvori i potoci ovdje u Orašcu.
-Stari su ljudi pričali da se voda kada pređe preko devet kamenica, može piti. Ovaj naš potok koji protiče kroz Orašac se nekada mogao piti sve dok ga nisu zamutili deterdžentima i drugim hemikalijama koje mještani izlijevaju u potok iz domaćinstava. Samo što se radi o izuzetno tvrdoj vodi na kojoj se nije moglo kuhati, ali se koristila nekad za piće – kaže Grozdanić.
Ljutočka dolina je prepuna izvora i vrela pitke vode. Neki od brojnih vrela i potoka su sačuvani u sjećanju mještana, a Grozdanić je pobrojao neka od njih na kojima su nekada bili aktivni mlinovi: Tatlin mlin, Donji mlin, Mlin Badina oca, Knežica, Pađenuša, Nanilo, Masnare, Ćuruzovac, Mevlanovića mlin, Gliban i mlin Osminovac.
