Nestabilno vrijeme i česte smjene iznimno toplih dana i olujnih udara napravili su ogromne štete i u poljoprivredi. Međutim, proizvođačima to nije jedini problem. Komplikovane procedure, spora administracija i, kao obično, politika. Godinama značajni iznosi bespovratnih sredstava iz evropskih fondova ostaju neiskorišteni, a bh. proizvođači i proizvodnja su na niskim granama. Kandidatskim statusom za našu zemlju otvorene su nove mogućnosti u okviru fondova EU-a. Ali je pitanje hoćemo li ih znati iskoristiti.
Gotovo milijardu eura namijenjenih za poljoprivredu, u proteklih šest godina bilo je dostupno zemljama kandidatima i potencijalnim kandidatima u okviru instrumenta pretpristupne pomoći za ruralni razvoj IPARD, koji realizuje Evropska unija. No, BiH, zbog političkih neslaganja, nikada nije došla u priliku ispuniti uvjete.
“Mi imamo pristupne fondove EU-a, ali gore, na nivou BiH, oni ne mogu da se dogovore. Čak vidim da plaćaju i neke penale, ali u suštini to bi mnogo značilo poljoprivrednim proizvođačima,jer to su bespovratna sredstva, koja direktno idu u proizvodnju, ali naši političari na nivou BiH nemaju volje da se to plasira“, kaže Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.
Ekonomski analitičar Milenko Stanić napominje kako političari uvijek stavljaju političke ciljeve iznad ekonomskih i traže tačke razlaza i sukoba prije nego i razgovaraju o ekonomskim ciljevima: „Naravno, kada pretpostavite ekonomske političkim ciljevima, nađe se i prostor za svađu, a onda ima kašnjenja, nepovlačenja sredstava pa investitori preusmjeravaju sredstva ka onima gdje takvih tenzija nema“.
A pomoć je bh. proizvođačima prijeko potrebna. Potencijali ogromni, a neiskorišteni. Sami ne mogu.
„Kad bi se pojavio neko da investira, jer ima ljudi – Crnjelovo, Obraska i okolna sela – koji bi pokrenuli mini fabrike za preradu povrća, to bi bila jaka podrška za proizvođače. Ne mora se uvoziti iz Makedonije, domaće povrće sve teže plasiramo u lance marketa, koji su preskočili Semberiju. Uvozi se iz Albanije, Turske, Srbije – samo ne iz Bijeljine“, govori proizvođač Mladen Lazić.
Kroz brojne razvojne projekte, EU pomaže poljoprivrednu proizvodnju i primarnog proizvođača, ali i prerađivača. Ipak, u najvećoj bh. žitnici još je mali broj onih koji se odluči konkurisati.
„Interesovanje postoji, ali kada proizvođači dođu kod nas da se informišu o tom javnom pozivu i kada izložimo šta ih sve čeka i koji su uvjeti, onda slijedi odustajanje. A zaista su svi spremni da ulože svoja sredstva i zaista je značajna ta pomoć EU-a – ali ipak bi se moralo prilagoditi našim uvjetima“, ističe Sreten Vučković, šef Odjeljenja za poljoprivredu Grada Bijeljina.
Problem je i nepostojanje državnog ministarstva poljoprivrede zbog čega je put do fondova EU-a otežan. Očekivano, gube građani. Napredak bi se mogao postići kroz Strategiju ruralnog razvoja BiH, koja je u izradi.
„Radi se na tome da se omogući i korištenje IPARD fondova. Međutim, za to, kao i svaka zemlja, moramo da prođemo određene dogovore, pregovore. Kad to uspijemo da uradimo, onda će naši proizvođači i prerađivači itekako osjetiti podršku evropskih fondova“, navodi pomoćnik ministra poljoprivrede RS-a Zoran Maletić.
A do tada pričamo o posljedicama – nedovoljan privredni i ekonomski rast.
„To svakako utječe na privredno stanje u zemlji i ekonomski ambijent i BiH je trenutno negdje na 30% od prosjeka EU kada gledamo bruto dohodak po glavi stanovnika. Za članstvo u EU ne bi smjelo da se razmišlja od nivoa od 70% dostignutog evropskogh prosjeka u tom pogledu“, precizira Stanić.
Makroekonomska politika u BiH u pravom smislu riječi ne postoji. Intenzivniji razvoj poljoprivredne proizvodnje, podsjećaju stručnjaci, mogao bi značiti i oslonac ukupnog razvoja ruralnih područja u svim segmentima života.
