Ukoliko vam je potrebno previjanje poslije operativnog zahvata, a slučajno se ne nalazite u svojoj općini prebivališta već u susjednoj, troškove ćete platiti, bez obzira na to što imate uredno regulisano zdravstveno osiguranje. Ista praksa je prisutna i u slučaju da takvu intervenciju trebate u nekom drugom, a ne svom kantonu. Takva praksa će, čini se, potrajati, jer komplikovani politički, a time i zdravstveni sistem usitnio je svaki problem do detalja.
Maja Memić svjedoči o još jednom paradoksu ove države. Njeno stalno mjesto prebivališta je u Unsko-sanskom kantonu. Međutim, zbog poslovnih obaveza često boravi u Kantonu Sarajevo. Uz nekoliko zdravstvenih problema s kojima se stalno bori, mora razmišljati i da li u određenom momentu kod sebe ima dovoljno novca za plaćanje troškova liječenja kada boravi u Sarajevu. S obzirom na to da dolazi iz USK-a, u KS-u ima pravo samo na besplatnu hitnu medicinsku pomoć.
“Da trebate neke dodatne usluge previjanja rane, bilo šta, apsolutno se sve plaća. I to opet naglašavam, morate platiti u tom trenutnku, inače vas niko neće primiti. Samo velika hitnoća se uzima odmah u obzir, a onda se poslije toga borite s birokratskim sistemom kako ćete vratiti, hoćete li vratiti”, govori Maja za FTV.
Iz Federalnog ministarstva zdravstva navode da su kantoni obavezni obezbijediti zdravstvenu zaštitu licima koja nisu njihovi osiguranici i nemaju stalnu adresu boravka u tim kantonima. Međutim, zakonom je tačno defnirano na koje se to lica odnosi:
“Osiguranim licima koja privremeno borave na području kantonalnih zavoda zdravstvenog osiguranja na kojem koriste zdravstvenu zaštitu radi školovanja, studiranja, stručnog osposobljavanja. Osiguranim licima kojima treba pružiti hitnu medicinsku pomoć. Osigurana lica koja u skladu s općim aktom kantonalnog zavoda čiji su osiguranici, upućena radi korištenja zdravstvene zaštite.”
Kako naša sagovornica ne spada ni u jednu od navedenih kategorija, troškove zdravstvene usluge sama snosi. Istina, ostvaruje pravo na refundaciju troškova, ali samo ako iznose do 300 KM, ili ukoliko je u pitanju hitna medicinska intervencija.
Naši sagovornici smatraju da je krajnje vrijeme za izmjenu zakona.
“Nerazumljivo mi je zašto je to tako budući da je u pitanju FBiH, pa se nameće logičnim da svi imamo jednak pristup zdravstvenom osiguranju i sistemu”, kaže Maja.
“Postojale su mnoge inicijative na poboljšanju zakonskih regulativa, ali zasad, isključivo, ovo su zakonski propisi”, ističe Haris Dučić, portparol Zavoda zdravstvenog osiguranja KS-a.
Inicijative nadležnih, da se zakon mijenja zasad nema. Ni u naznakama. Zbog toga najviše trpe pacijenti u Federacaiji BiH. Zanimljivo, u drugom djelu države situacija je potpuno drugačija. Zdravstveni osiguranik, pacijent – svoje puno pravo na zdravstvenu uslugu ostvaruje u bilo kojem gradu RS-a, bez obzira na mjesto prebivališta.