Radica Leko je objavila je još sredinom siječnja ove godine novu knjigu poezije s naslovom „Čežnjo neznana“. Nakladnik knjige je HKD NAPREDAK, podružnica Posušje, a recenzenti su Marko Pašalić i Marina Kljajo Radić.
Novost je da nas čeka prvo predstavljanje ove knjige. Ono će biti održano u gradu autorice Radice Leko u Posušju, u srijedu 24. travnja s početkom u 19 sati u kinodvorani. Pored autorice o knjizi će govoriti Marina Kljajo Radić, Miljenka Koštro i Ljubo Begić.
Knjiga „Čežnjo neznana“ je četrnaesta knjiga lijepe književnosti ove autorice, a četvrta njezina knjiga poezije.
Pjesme u novoj knjizi „Čežnjo neznana“ su pjesme koje su nastajale u zadnjih četiri ili pet godina. Većina ih ima svoj datum nastanka, a kako nam je otkrila Radica, većina njih je nastala u Lekinoj dragi, jer kada tamo ode, u staru kuću, naviru sjećanja. Knjiga je podjeljena u četiri djela. Prvi dio je pod nazivom „Lahor lagani“ koji je okupio pjesme intimne i misaone tematike, drugi dio je „Kap ljubavi“ koji okuplja pjesme ljubavne i čeznutljive tematike, treći dio je „Zemljo kamena“ dio koji okuplja pjesme zavičajne tematike, a četvrti dio knjige je iznimno zanimljiva haiku poezija. „Čitatelj mora biti sofisticiran, mora imati širok dijapazon znanja filozofije, religije i općenito života da bi je razumio“, kazala je autorica Radica Leko o svojoj novoj knjizi poezije.
„Čežnjo neznana“: S malo riječi puno rečeno
„Dragocjenost lirike zrelih pjesnika kao što je Radica Leko nije u tome što je oni pišu kad im se tek nešto piše, već je ona, između ostaloga i prije svega, u spremnosti dijeljenja svoje razgolićene i ranjene duše. A njezina još uvijek zacjeljuje. Pjesničkim melemom spravljenim od majčinske boli i vjere u susret još uvijek se možemo i mi liječiti. I na sreću, i na žalost. Čežnju neznanu u svoja četiri dijela sa preko stotinu pjesama zapljuskuje refleksivni ocean dominantno melankoličnih, nokturalnih, biblijskih, metafizičkih, zavičajnih, pa čak i mitologijskih motiva“, napisao je Marko Pašalić u recenziji zbirke pjesama.
„Tematski i motivski pjesnikinja obuhvaća skoro sve lirske vrste, dok u cjelosti prevladava intimno-misaona poezija koja izrasta na gromadi bola zbog gubitka članova obitelji, općega potonuća ljudskih vrlina i vrijednosti, svijesti o blizini kraja života koji se u poznim godinama i te kako nazire, i čežnji za „neznanom“ ljubavi. Na tragu modernoga pjesništva Radica Leko daje primat riječi koji, kao elementarni jezični izraz prema Stošićevoj poetičkoj vodilji, omogućuje maksimum sadržaja u minimumu forme. Dubine boli i čežnje neznane stišane poetikom stiha u ovoj knjizi pjesama Radice Leko uzdižu se one prostore hrvatske književnosti odakle je vidik beskrajan, a Riječ postojana i kadra nadživjeti vrijeme“, napisala je o ovom djelu u recenziji knjige Marina Kljajo Radić.
