Dok Gaza nestaje pod političkom i moralnom anestezijom svijeta, Bosna i Hercegovina se sprema za sjednicu s nepoznatom većinom i zakonom bez dogovora. U isto vrijeme, u Evropu šaljemo nepotpune, neusaglašene dokumente i tražimo kriterije po mjeri vlastitih slabosti. Uz sve to, koncert na kojem oko pola miliona ljudi aplaudira porukama koje bi u svakoj drugoj demokratiji bile razlog za uzbunu.
Za Rezime sedmice govorio je historičar Dragan Markovina.
Milorad Dodik ili država?
„Ono što se meni čini je da je evidentno bila riječ o nekom dogovoru“, kazao je historičar Dragan Markovina.
Historičar je u uvodnom dijelu razgovora objasnio kako smatra da je posrijedi „pripremljen plan“ i kako se sigurno dolazak Milorada Dodika u Sud BiH nije desio tek tako, odjednom. Dalje je rekao:
„Čini mi se da je pat pozicija otključana na način da svaka strana može tumačiti da je bolje prošla ili da je pobijedila u tom nekom sukobu, ali on je očito i dalje nerješen. On se dalje mora javljati, kako je odluka rekla, nadležnim institucijama. Slučaj nije priveden kraju, samo je sada na neki način otključan i to je sve što mi znamo od onoga jučer“.
Demokratija iz vazduha i rekonstrukcija pepela
Pitanje Izraela i Palestine se nije riješilo prethodnih godina i u vrijeme mirnijih svjetskih okolnosti. Političke volje i pritiska nije bilo, zbog toga danas gledamo sliku gdje se dešavanja po inerciji odvijaju isključivo kako Izrael želi, pojasnio je historičar.
Gaza je ogledalo izraelskog društva i američke politike, potvrdio je.
„Ovo što se sada događa, apsolutno jeste ogledalo današnjeg izraelskog društva i, naravno, potpore današnje Amerike. Međutim, i prije toga nije postojala ozbiljna politička volja niti pritisak, a on je jedino mogao efektivno doći od SAD-a dok su bili demokratski predsjednici i puno mirnije okolnosti – da se konačno riješi pitanje odnosa Izraela i Palestine i da se, ako je već izglasano, formiraju dvije nacionalne države. S obzirom da niti tada, kada su bile puno mirnije okolnosti i kada se to pitanje moglo riješiti puno jednostavnije nego sada, nije postojao nikakav realan pritsak da se to riješi – ovo je samo posljedica toga što se to pustilo tako da zapravo ide po inerciji na ono što samo i isključivo želi Izrael“, rekao je Markovina, te dodao: „A ovo je sada do kraja dovedena ta logika sa Netanyahuom koji praktično nema izbora. On ako ovaj rat zaustavi ima vrlo upitnu budućnost na čelu zemlje, ali i na slobodi. A Amerika je danas potpuno nepouzdana u smislu bilo kakvih odluka. I ništa to nije bitno u smislu odnosa prema palestinskom pitanju, prema palestincima kao narodu, drugačije nego što je bilo prethodnih godina. Samo ovolika količina nasilja i ovo ubijanje ljudi bez ikakve mogućnosti da se oni brane. Dakle, uopće nije rat nego masovno istrebljenje. Toga ipak nije bilo na ovaj način na koji se sada događa“.
Smjene, zakoni, sistemski rasplet ili raspad?
Da se nalazimo u stanju „beznađa, močvare, kolotečine i nemogućnosti iskoraka prema realnom dogovoru“, potvrdio je Markovina, objasnivši:
„Ne vidim mogućnost da se nešto konstruktivno dogovori – sjedne i kaže ‘hajmo sad svi ići ka jednom cilju’, pa nema veze, na tom putu će biti raznih pitanja oko kojih se nećemo slagati, ali bitan nam je krajnji cilj. Ja ne vidim da postoji neki zajednički krajnji cilj, šta god govorili predstavnici političkih strana koji drže vlast ili koji pretendiraju držati vlast“.
Govoreći o Ustavu BiH, te konstitutivnosti njenih naroda historičar je istakao važnost, prvenstveno, „programskog, ideloškog zagovaranja“ prije svega.
„Međutim, da biste vi imali takvu vrstu jačeg građanskog principa od etničkog principa ili principa konstitutivnih naroda, vi morate imati bazično međusobno povjerenje tih konstitutivnih naroda i njihovih političkih predstavnika između sebe. A ovdje ima svega samo ne tog povjerenja“, objasnio je.
Kada je riječ o tzv. hrvatskom pitanju rekao je: „Dok god se to pokušava riješiti nekakvim inatom ili pokušajem da se nekako moralno namiri činjenica da se ne može ukinuti konstitutivnost naroda, vi ćete imati samo još veće nepovjerenje između tri konstitutivna naroda i sve dalju mogućnost da se građanski princip jača nauštrb etničkog. Dakle, jedini način da se građanski princip jača nauštrb etničkog je da dođe do većeg međusobnog povjerenja između ova tri konstitutivna naroda, a to se sve radi u suprotnom smjeru. I to je, nažalost, tako. Ne vidim uopće koji je krajnji cilj. Kad neko nešto zagovara, ja bih volio da mi bilo ko kaže kako doći do toga, da li je to realno i kad se dođe do toga što smo onda dobili – e to ja ne vidim kao nekakav efektivni plan u ovom pitanju“.
Evropa traži reforme, Bosna i Hercegovina blaže kriterije
Historičar je uporedio odnos Srbije i EU-a, gdje „Evropska unija glumi da želi da Srbija uđe u EU, a Aleksandar Vučić i njegov režim glume da žele isto to“, sa situacijom u BiH.
„Ovdje postoje neki ljudi i politike koji zaista iskreno žele da Bosna i Hercegovina uđe u EU, ali čini mi se da vrhovi tih političkih stranaka ipak žele status quo i da jedna ovakva situacija ostane. Međutim, sad je situacija takva da se nešto ipak mora izglasati, isporučiti, barem proforme, da bi se i to, taj neki mali korak, napravio. I sad smo opet u pat poziciji oko svih ovih pitanja oko kojih se nalazimo“, obrazložio je Markovina.
Zašto BiH nije u stanju isporučiti minimum političkog dogovora, Markovina je pojasnio, te podsjetio na kompleksnost državnog uređenja, prošlosti, te međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini.