Dok je za učenike septembar u znaku povratka u klupe, za roditelje je sinonim za velike izdatke i troškove pripreme njihovih školaraca za polazak u školu. Za nabavku osnovnih stvari, porodica s dvoje školaraca treba izdvojiti jednu prosječnu plaću. U pojedinim lokalnim zajednicama osigurane su i dodatne subvencije, ali troškovima tu nije kraj.
Za prosvjetnog radnika i oca sedmoro djece, Radeta Simeunovića, septembar je poseban mjesec u godini. Iako donosi radost zbog novog početka, kod roditelja je uvijek prisutna i briga zbog sve većih troškova.
“Ako je u pitanju skupoća mjeseci, svi mjeseci su skupi, ali ipak avgust je najskuplji mjesec u godini. Počevši od rančeva, knjiga, školskog pribora, garderobe…”, kaže Simeunović.
Najveći izdatak na listi su udžbenici. Ipak, oni su za učenike nižih razreda besplatni, dok pojedine lokalne zajednice obezbjeđuju besplatne udžbenike i za učenike viših razreda. U Bijeljini su obezbijeđene subvencije i za školski pribor.
“Imali smo intervenciju Vlade Republike Srpske kad su u pitanju višečlane porodice, djeca i višečlanih porodica sa odličnim uspjehom, djeca u stanju socijalne potrebe”, dodaje Simeunović.
Ukoliko novu školsku godinu žele započeti sa novom torbom, roditelji moraju izdvojiti do 30 do čak 200 maraka. Statistika kaže da je za godinu dana cijena školskog pribora porasla od 30 do 50 posto, tako da su skuplje i sveske, pernice i bojice i sve što je potrebno da se školski ranac napuni. Pored toga tu je i trošak odjeće koju su djeca u međuvremenu prerasla.
Ukupan broj učenika u osnovnim školama u Republici Srpskoj je 81.500, dok u srednjoj školi nastava počinje za 35.340 učenika, podaci cu entitetskog ministarstva.
“Novine u školskoj 2025/2026. godini odnose se na nove nastavne planove i programe za sve smjerove gimnazije. Za unapređenje obrazovnog procesa potrebna je tijesna saradnja sa predstavnicima akademske zajednice koja obezbjeđuje buduće prosvjetne radnike”, kazala je Željka Stojičić, ministar prosvjete i kulture Republike Srpske.
I dok se roditelji bave troškovima i nabavkama, u školama već godinama mali pomaci u planu i programu, a prostora za napredak ima.
“Mora se ulagati u osposobljavanje nastavnika. Vi možete imati super digitalno osposobljenu školu sa laptopima, računarima, projektorima, sve da je elektronski, ali ako nemate ljudski resurs niste napravili pravi posao, tako da to treba da prati jedno drugo a naša djeca to znaju bolje nego mi”, ističe Aida Terzić iz Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH.
Prosvjetni radnici podsjećaju da priprema djece za školu ne podrazumijeva samo kupovinu pribora i odjeće, već i stvaranje pozitivnog okruženja i radnih navika.
