AI tehnologija postaje dio procesa žalovanja, ali stručnjaci upozoravaju na ozbiljna etička i psihološka pitanja.
Umjetna inteligencija sve više mijenja način na koji ljudi čuvaju uspomene na preminule, a u Rusiji je posljednjih mjeseci zabilježen novi trend – kreiranje fotografija i videozapisa u kojima se poginuli vojnici virtualno vraćaju svojim porodicama. Na društvenim mrežama pojavljuju se hiljade AI-generiranih snimaka na kojima vojnici koji su poginuli ili nestali tokom rata u Ukrajini grle supruge, djecu i roditelje, vraćaju se kući ili se simbolično opraštaju od najmilijih. U pojedinim slučajevima takvi sadržaji koriste se čak i tokom sahrana i komemoracija.
Posebnu pažnju privukli su profili kreatora digitalnog sadržaja koji nude izradu ovakvih videa. Porodice dostavljaju fotografije svojih najmilijih, nakon čega umjetna inteligencija generira kratke emotivne scene koje prikazuju susrete koji se nikada nisu dogodili ili oproštaje koje porodice nisu imale priliku doživjeti. Prema procjenama BBC-ja, najveći broj narudžbi dolazi upravo od porodica ruskih vojnika stradalih na ukrajinskom ratištu. Iako Moskva ne objavljuje pouzdane podatke o gubicima, nezavisni istraživači i novinari uspjeli su identifikovati više od 225.000 poginulih ruskih vojnika od početka invazije na Ukrajinu 2022. godine, dok se stvarni broj žrtava smatra znatno većim.
Istovremeno, dio AI sadržaja prikazuje i vojnike koji su još uvijek na frontu. Na takvim snimcima supruge i članovi porodica simbolično ih štite anđeoskim krilima ili ih predstavljaju kao heroje i zaštitnike domovine. Ovakvi sadržaji izazivaju različite reakcije. Dok ih pojedine porodice smatraju načinom da sačuvaju uspomenu na svoje najmilije, mnogi psiholozi i stručnjaci za etiku upozoravaju da tehnologija može dodatno otežati proces prihvatanja gubitka.
Katarzyna Nowaczyk-Basińska, istraživačica sa Univerziteta Cambridge koja proučava uticaj umjetne inteligencije na društvo, smatra da je riječ o svojevrsnom globalnom eksperimentu čije posljedice još nisu dovoljno istražene.
„Ne znamo da li ovakvi digitalni prikazi pomažu ljudima da se nose s tugom ili je dodatno produbljuju“, upozorava ona.
Industrija takozvanog „digitalnog zagrobnog života“ posljednjih godina ubrzano raste širom svijeta. Tehnologije koje omogućavaju stvaranje digitalnih avatara preminulih osoba već se koriste u muzejima, obrazovanju, pravnim postupcima i političkim kampanjama, ali rat u Ukrajini pokazao je koliko snažnu emocionalnu ulogu mogu imati u trenucima masovnih ljudskih gubitaka. Ipak, mnogi korisnici koji su platili izradu ovakvih sadržaja priznaju da im videozapisi nisu ublažili bol zbog gubitka voljene osobe. Drugi tvrde da im makar nakratko pružaju osjećaj bliskosti i povezanosti sa onima kojih više nema.
