Ove subote razgovarali smo sa karatistom Harisom Bešićem, koji se nakon nekoliko godina pauze vratio svojoj prvoj ljubavi i odlučio vozariti u svoj rodni Mostar, kako bi nastavio tamo gdje je stao, kako bi ostvario još želja i snova. Sigurno se pitate kakve veze imaju trčanje i karate, ali evo na ličnom primjeru, Haris otkriva kako je naporan put do zvijezda. Potrebno je mnogo pripreme za takmičenja i nastupe a najčešće se polazi upravo od trčanja. Nakon više od pet godina pauze Haris se vratio karateu.
„Početak povratka je uvijek najteži. Počeo sam sa laganim treninzima, koliko mi je tijelo nakon pauze dozvoljavalo. Za nekih pola godine sam sa 3 do 4 kilometra šetanja i brzog hodanja došao do toga da sam istrčao prvi “cener”, a za nekih tri mjeseca poslije “cenera” istrčao sam i polumaraton“, ističe ovaj mladi, ali i uspješni sportista na početku razgovora za Ero.ba.
Da je uspješan svjedoče mnogobrojne medalje i pehari ostvareni na takmičenjima.
„Ranije sam trenirao u Karate Akademiji “Gazija” u Mostaru, kod trenera Emira Begića, sa kojim i danas sarađujem. Ove godine smo proslavili punoljetstvo uspješne saradnje. Naša saradnja traje od moje 8. godine, a zajedno smo postigli zaista velike rezultate na koje smo sigurno obojica ponosni. Rezultati koje bih izdvojio su dvije državne medalje, posebno senioska bronza sa samo 18 godina i dvije medalje sa “Zlatnog pojasa u Čačku” koje imaju veliko i posebno značenje“, otkriva nam Haris.
Do pauze u njegovoj karijeri došlo je nakon što se, zajedno sa porodicom, odselio iz Mostara. Nije pronašao adekvatnu sredinu za sebe, kako kaže, pokušao je trenirati u nekoliko klubova, ali nije išlo. Pauzirao je nešto više od pet godina a onda se odlučio vratiti starim navikama.
„Znate kako kažu, sport iz sportiste nikada ne može da izađe, tako nije ni iz mene. Početkom prošle godine počeo sam sa fizičkim pripremama koje su trajale do jeseni. Otprilike u tom period došlo je ponovo do ozbiljne priče o mom povratku u karate. Naravno, nije dugo trebalo da se to desi. Moj trener Emir je sada glavni trener u Karate klubu “Student” iz Mostara, tako da sam svoj povratnički debi imao u tom klubu. Moram se zahvaliti kolegi Anelu koji je bio najuporniji da to bude baš tada i što prije. Nakon povratka nastupio sam na nekoliko turnira do kraja sezone i osvojio 5 medalja, ali najbolje tek treba da dođe“, kazao je te dodao kako se sprema za nova takmičenja, od kojih izdvaja nekoliko kupova u regionu, državno prvenstvo te EuroCup u Belgiji.
Za kraj ovog razgovora poslao nam je motivacijsku poruku:
„Nikad nije kasno da živite svoje snove. Vjerujte u sebe, samom sebi ste najveći neprijatelj i najveća podrška!“
Ekipa portala Ero Harisu želi mnogo uspjeha, medalja i postolja, kao i zdravlja te da nastavi slijediti svoje dječačke snove. A svima vama, koji ste napravili pauzu u treniranju, neka Haris bude motivacija kako ništa nije nemoguće, samo je potrebna volja, želja i mogućnost, jer znate onu staru poslovicu: Ko hoće nađe način, ko neće nađe izgovor?!